DOM… ALI BEZ KUĆE: Arhitekt je zamislio stan koji “lebdi” u zraku, bez zidova i krova

Evo originalne umjetničke instalacije Habitare: arhitekt je zamislio stan koji “lebdi” u zraku, bez zidova i krova. Željeli su podcrtati važnost ljudskog bića u kući, a ne građevine kao takve.

Umjetnost uljepšava gradove, daje im život i čini ih privlačnima. Za one koji tamo žive, rade, opuštaju se ili jednostavno prolaze kroz grad.

Habitare je umjetnički performans, privremena i spektakularna instalacija koja je ugledala svjetlo dana u Olotu, u blizini Girone u Španjolskoj.

Arhitekt i umjetnik Xevi Bayona (Studio Bayona) krenuo je od ove jednostavne premise: kuća je cjelina sastavljena od čvrste strukture, koju su stanovnici humanizirali, namještaja i predmeta koji je ispunjavaju te koji vjerno i tiho prate život pojedinca, obitelji, možda kroz nekoliko generacija.

Zabavljao se “odijevajući” i opremajući potporne skele postavljene na kuću nakon uništenja susjedne kuće.

Kao da je sama ova skela prozirna struktura u kojoj se nalazi dom.

Ljudi prolaze, ali namještaj ostaje: poput sjećanja, poput svjedoka, sa željom dočarati one kojih više nema, ponekad otkriti njihove tajne.

Novi izgled

A onda, s vremena na vrijeme, u gradu nestane kuća, zamijenjena praznim zemljištem. Ili strukturom koja je tu samo da podupre susjednu kuću. Struktura koja tada djeluje kao štaka.

Habitare (živjeti, na latinskom) nije kuća, ali ova nas instalacija formalno podsjeća svojim metalnim linijama da je tu možda bila duša, da je bilo života.

Urbani glumac i arhitekt, Xevi Bayona, stvorio je “kuću bez kuće”. Pokušao je opremiti urbane praznine i oživjeti duše starih kuća bez granica kuće i fizičkog oslonca. I bez svojih stanovnika.