Novi vidikovci na Lonjskom polju
Već se nekoliko godina radi na unaprjeđenju infrastrukture i opreme u Parku prirode Lonjsko polje, jednom od najvećih i najbolje očuvanih prirodnih poplavnih područja u Europi, kako bi se potencirao značajan rekreativni i edukativni aspekt ovog područja.
Ti projekti uključuju intervencije različitih mjerila – nove centre za posjetitelje, unaprjeđenje pješačke i biciklističke infrastrukture te vidikovce koje predstavljamo u nastavku, kaže vizkultura.hr
Njih su osmislili arhitekti Mia Roth i Tonči Čerina sa suradnicima i dizajnerskim timom kojeg čine Vedran Kasap i Ozana Ursić (Clinica studio), Ivana Fabrio, Niko Mihaljević te Franka Tretinjak koja je izradila ilustracije.
Vidikovci su Lonjskom polju svojstven trag stoljeća kultiviranog krajolika
Vidikovci su Lonjskom polju svojstven trag stoljeća kultiviranog krajolika, antropogeno-prirodnih simbioza, graničarske povijesti. Vertikale čardaka, čeka, promatračnica – postojećih, nakrivljenih, nestalih – činile su zaseban sloj čija su mjerila unutar ovog prostora međusobno komunicirala vlastitim jezikom.
U okviru projekta afirmacije Parka prirode Lonjsko polje, jedinstvenog u europskom kontekstu, planiran je niz intervencija koje posreduju i tumače njegovu posebnost.
Lonjsko polje tijekom godine prolazi radikalne mijene – rijeka nakon zime plavi, pretvarajući nizinu u niz plitkih vodenih zrcala u kojima se u proljeće mrijeste ribe. Povlačenjem vode nastaju jezerca – gozba za veliki broj vrsta ptica, a nakon toga nepregledne bogate livade za slobodnu ispašu stoke.
Brojne autohtone vrste tako se ovdje sele i putuju, a promatrati ih u prirodnom elementu na njihovim proputovanjima posebna je privilegija koja počinje uvažavajućim dijalogom pažljivih intervencija.
Izvorno planirani kao replike graničarskih čardaka, vidikovci su metamorfozirali u ludički element polja
Povećanje vidljivosti Lonjskog polja planirano je na više razina – kroz opremanje ulaznih centara za posjetitelje, infrastrukturu pješaka, biciklista, vodenih puteva, realizaciju vidikovaca na mjestima posebno izraženih mijena.
Izvorno planirani kao replike graničarskih čardaka, vidikovci su metamorfozirali u ludički element polja, točke kojima se uspostavlja novi identitet, platforme za promatranje bogatog biljnog i životinjskog svijeta. Oni su i samostojna vrsta novih bića koja pripadaju svim slojevima i akterima podjednako.
Njihove biomorfne konfiguracije nisu eksplicitne, no ipak uključuju kretnju, organički oblik, oruđe, sjenku lokalno poznatog. Podjednako se referiraju na biljni i životinjski svijet koji ga okružuje, krajolik Moslavine koji je stoljećima nastajao kroz srastanje prirodnih promjena i ljudskog rada, vrsta koje je nastanjuju i mijena kojima je izložena: simbiotski odnos izgrađenih oblika i prilagođene prirode svojstvena je kraju.
U međusobnom pak odnosu, oslobođeni od izravnih referenci, oni progovaraju samostalnim jezikom, izdaleka se čine dijelom kraja, mitologizirana lokalna bića, zaustavljena u pokretu. Nehijerarhiziranom krajoliku pojedine točke daju novi identitet, postaju gravitacijska središta, atraktori i premjerači.
Markiraju teritorij kao što su to nekada činili čardaci, ali bez potrebe za granicama, omogućuju pogled na životinje, ali bez lova, čine nas sudionicima krajolika bez da budemo primijećeni. Nepomična fantastična bića brišu granicu i izjednačavaju jezik antropogenog i prirodnog, vire u daljini kao novi bestijarij.
Autori: Mia Roth i Tonči Čerina
Lokacije:
Čigoč (Promatračnica “Roda”)
Osekovo (Promatračnica “Tradicionalni ribolov”)
Repušnica (Promatračnica “Ptica kosac”)
Arhitektura: roth i čerina (Mia Roth i Tonči Čerina, suradnici: Larisa Čisić, Luka Fatović, Karla Jelić Balta)
Produkt dizajn: Clinica studio (Vedran Kasap i Ozana Ursić)
Grafički dizajn: Niko Mihaljević
Ilustracija: Franka Tretinjak
Statika: BB Structuralis
Izvoditelji: Binđo + Vios + Pegra, Primat RD
Investitor: Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje
Godina projektiranja: 2016.-2020.
Godina izvedbe: 2020.-2021.
Fotografije: Marko Mihaljević
Izvor: vizkultura.hr
