5 genijalnih urbanih projekata koji nam pomažu razmišljati dugoročno

Ove pionirske sheme, koje je odabrao autor ‘Dobrog pretka’ Roman Krznarić, stavljaju buduće generacije na prvo mjesto

Genijalnost gradova je u tome što rijetko umiru. Drevne prijestolnice poput Istanbula, Varanasija ili Luoyanga opstale su tisućljećima dok su se oko njih dizala i padala carstva i nacije.

Jedan od razloga njihove dugovječnosti je to što mogu biti nevjerojatno dobri u dugoročnom planiranju. Kanalizacija izgrađena u Londonu nakon Velikog smrada iz 1858. i danas se koristi jer je projektirana tako da bude dvostruko veća nego što je bilo potrebno za tadašnje stanovništvo.

Sada više nego ikad, potrebna nam je ova vrsta dalekovidnog razmišljanja kako bismo se suočili s pitanjima u rasponu od ekološke krize do prijetnji od novih tehnologija, pa čak i sljedeće pandemije.

Zagovornica klimatskih promjena Greta Thunberg pozvala je na ‘cathedral thinking’ kako bi se uhvatili u koštac s klimatskim izvanrednim stanjem. Baš kao srednjovjekovni graditelji katedrala, koji su znali da izgradnja nikada neće biti dovršena u njihovim životima, moramo početi planirati desetljećima ili čak stoljećima u budućnost.

Dakle, koji gradovi danas najbolje pokazuju takvu dugoročnu viziju i predanost budućim generacijama?

Evo pet gradova koji trenutno prednjače.

Pet načina na koje nam gradovi pomažu razmišljati dugoročno

Tvornica žive vode u Dubaiju

Dubai ima reputaciju futurističkog grada, sa superscraperima poput Burj Khalife i planovima za željeznički sustav hiperloop u kojem će putnici putovati u vakuumskoj cijevi brže od aviona. U isto vrijeme, bogatstvo grada izgrađeno je na staromodnoj ekonomiji fosilnih goriva koja praktički ne uzima u obzir svoje dugoročne utjecaje na buduće generacije.

S 300 godina nafte koja je još uvijek u zemlji, Dubai i drugi gradovi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima vjerojatno neće uskoro prekinuti svoje oslanjanje na fosilna goriva. Ali oni zasigurno traže inovativne načine za razvoj održivijeg gospodarstva – nastojanje koje vodi ministar za budućnost UAE.

Jedna od njih je vizija za prvo postrojenje za biodesalinizaciju na svijetu koje će jamčiti zadovoljenje potreba Dubaija za slatkom vodom u narednim desetljećima. Predstavljena u gradskom Muzeju budućnosti, koji bi trebao otvoriti svoja vrata ove godine, ova živa tvornica kombinira najnovije u bioinženjeringu s umjetnom inteligencijom.

Zamislite gigantski organizam nalik meduzi širok milju kako pluta uz obalu grada, u kojem su geni stabala mangrova (čije korijenje jedan od najboljih desalinatora u prirodi) kombinirani s DNK meduze (poznatoj po svojoj sposobnosti apsorbiranja tekućine), biološka tvorevina koja isisava i sol i zagađivače iz vode. Ispijanje čaše vode nikada više neće biti isto.

Kružno razmišljanje u Amsterdamu

Amsterdam je izumio burzu. Danas prednjači na vrlo različitom području ekonomskih inovacija. Težnja za stvaranjem potpuno kružnog gospodarstva, koje radikalno smanjuje količinu materijalnih resursa koje grad koristi, dajući mu daleko manji ekološki otisak.

Umjesto odbacivanja konzumerizma, proizvodi se neprestano ponovno koriste, popravljaju i obnavljaju, bilo da se radi o elektroničkim komponentama telefona ili ciglama za izgradnju domova. Zamislite grad pun radionica za popravke i rabljenih trgovina, gdje se na recikliranje gleda kao na krajnje sredstvo.

Amsterdam je usvojio ambiciozni cilj da do 2050. bude 100-postotno kružan i da prepolovi upotrebu sirovina do 2030. (kada će i automobili na fosilna goriva biti zabranjeni). Do 2022. 10 posto gradske nabave morat će biti i kružno.

Gradska vlast svoju strategiju temelji na Doughnut Model britanske ekonomistice Kate Raworth, a pod pritiskom je Amsterdam Doughnut Coalition predvođene građanima kako bi osigurala da prijelaz na dugoročno održivo gospodarstvo jamči socijalnu jednakost kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini.

Planovi održivosti grada također su pod budnim okom desetogodišnje Lotte Crok, prve mlađe gradonačelnice bicikala u Amsterdamu.

Redizajn demokracije u Yahabi

Već 400 godina građani Yahabe, na glavnom japanskom otoku Honshu, održavaju godišnji ‘festival trljanja pepela’, razmazujući svoja lica ugljenom kao zaštitu od katastrofe i bolesti. No, od 2015. godine uveli su drugi oblik upravljanja rizicima poznat kao Future Design.

Temeljen na indijanskom “principu sedme generacije”, gdje zajednice donose odluke gledajući sedam generacija unaprijed, pokret za dizajn budućnosti prakticira jedinstveni oblik dugoročne demokracije. Stanovnici su pozvani da raspravljaju i sastavljaju gradske planove o pitanjima u rasponu od ulaganja u zdravstvo do poduzimanja mjera protiv klimatskih promjena.

U prvoj fazi od njih se traži da sagledaju perspektivu današnjice. Zatim, u drugoj fazi, dobivaju svečanu haljinu nalik kimonu i kažu im da se zamisle kao stanovnici iz 2060. godine.

Rezultat? Kada zamišljaju sebe u budućnosti, oni sustavno smišljaju daleko više transformativnih planova. Na primjer, pristaju platiti veće poreze za popravak Yahabine vodene infrastrukture u ruševinama, jer znaju da će to koristiti njihovoj djeci i unucima.

Future Design je bio toliko uspješan da se sada proširio na velike gradove poput Kyota i japanskog Ministarstva financija. Zamislite samo da su ga prihvatili gradovi diljem svijeta, svaki sa svojom prepoznatljivom svečanom haljinom.

Otpuštanje prošlosti u Glasgowu

Dugoročno razmišljanje nije samo gledanje u budućnost. Podjednako se radi o priznavanju prošlosti i naslijeđa koje smo naslijedili. Pomislite samo na naslijeđe kolonijalizma, ropstva i rasizma koji nastavljaju oblikovati mnoge sjevernoameričke i europske gradove danas – policijsku brutalnost prema obojenim ljudima, odvojene stanove, kipove i nazive ulica koji slave trgovce robljem. Rasna pravda zahtijeva rješavanje tako dubokog naslijeđa kako se ono ne bi jednostavno prenosilo s koljena na koljeno.

Aktivisti su izašli na ulice kako bi dekolonizirali svoje gradove. Na primjer kada su prosvjednici Black Lives Matter srušili kip bristolskog trgovca Edwarda Colstona, koji se obogatio na atlantskoj trgovini robljem.

Glasgow je još jedan grad koji se pokušava pomiriti sa svojom prošlošću. Između 1706. i 1766. godine, 19 zabilježenih putovanja robova otišlo je iz njegovih luka. Godine 2019. Sveučilište u Glasgowu pristalo je platiti 20 milijuna funti odštete za povijesnu financijsku potporu koju je primilo od trgovine robljem i osnovalo je novi centar za istraživanje ropstva u suradnji sa Sveučilištem Zapadne Indije.

U novije vrijeme gradski lovački muzej započeo je program dekolonizacije svoje zbirke, imenovavši kustosa za nelagodu koji će se pozabaviti “udobnim” narativima koji u velikoj mjeri zanemaruju utjecaje strukturnog rasizma.

Oceanix: plutajući grad sutrašnjice

Jeste li ikada sanjali o posjeti plutajućem gradu? Neće proći dugo prije nego što možete. Danski arhitekt Bjarke Ingels otkrio je plan za stvaranje plutajućih staništa za do 10.000 ljudi. Temeljen na modularnom dizajnu, gdje su trokutaste skupine plutajućih kuća grupirane u grupe od šest kako bi formirale sela, a zatim povezane u veći arhipelag, Oceanix će moći izdržati uragane i tsunamije pete kategorije.

Dizajn se temelji na UN-ovim ciljevima održivog razvoja, s plutajućim otocima koji koriste održive materijale i potpuno su samodostatni u smislu vode, energije i topline, dok su također bez otpada i sposobni proizvoditi vlastitu hranu putem zajedničkog uzgoja na moru.

Uz podršku Ujedinjenih naroda, Ingelsova tvrtka BIG već je izgradila prototipe u Kopenhagenu i namjerava testirati druge na njujorškom East Riveru, prije nego što koncept Oceanixa primijeni u jugoistočnoj Aziji i šire.

Takvi bi gradovi mogli biti budućnost otpornosti na urbanu klimu. Samo se pripremite da jedete puno morskih algi i ribe.