ZELENI UKOPI: Ljudsko kompostiranje i humusacija zelene su alternative klasičnom ukopu ili kremiranju

Terramacija ili ‘ljudsko kompostiranje’ nedavno je legalizirano u šest američkih država, no još uvijek se ne nudi nigdje u Europi.

U većini europskih zemalja jedine opcije kada umrete su kremacija ili tradicionalni pokop.

Ono što možete učiniti s mrtvim tijelom često je jako ograničeno, ali postoji sve veća potražnja za više opcija, posebno onih koje su ekološki prihvatljive.

“Pogrebi su pravi javnozdravstveni problem i pravi problem zagađenja. Ali budući da se radi o pitanju smrti, nećemo o tome razgovarati,” kaže Frances Valdes, predsjednica Humusation France, grupe koja vodi kampanju za legalizaciju kompostiranja ljudi. “Dakle, zatvaramo oči. Guramo glave u pijesak.”

Kakav je utjecaj kremiranja na okoliš?

Kremiranja imaju značajan ugljični otisak. Spaljivanjem tijela u lijesu oslobađaju se otrovni otpadni plinovi poput dušikovih oksida i sumpornog dioksida.

Oko 245 kg emisija ugljičnog dioksida generira se jednim kremiranjem, što je jednako punjenju vašeg pametnog telefona više od 29 000 puta.

Tradicionalni ukopi također imaju negativne posljedice za okoliš. Kemikalije koje se koriste u procesu balzamiranja mogu iscuriti i zagaditi okolno tlo i vodene tokove. O logističkom problemu pronalaženja dovoljno prostora za grobnice da i ne govorimo.

Očit je apetit za ekološkim opcijama. Anketa YouGov-a među 4.987 odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu, objavljena nedavno, pokazala je da bi 44 posto ispitanika vjerojatno ili sigurno razmotrilo mogućnost pretvaranja u kompost kada umru.

Već smo pisali o nekim varijacijama i alternativama klasičnom ukopu ili kremiranju. Groblje Junikowo u poljskom gradu Poznanu ogradilo je mali dio svog šumovitog područja kako bi se stvorila “Šuma sjećanja”. Ideja ove parcele, koja inače nije dirana ni na koji drugi način, je omogućiti rodbini pokojnika i kremiranih osoba da posipaju pepeo ili ih pokopaju u biorazgradivim urnama.

Drugi je tekst na tu temu vezan uz to da je Valencia uvela opciju klimatski neutralnog pokopa uz sadnju drveta u spomen na pokojnika.

Što je zapravo ljudsko kompostiranje?

Proces kompostiranja tijela koji je legaliziran u Washingtonu, New Yorku, Kaliforniji, Coloradu, Oregonu i Vermontu naziva se prirodna organska redukcija ili terramacija.

Leševi se stavljaju u hermetički zatvorene posude i okružuju mješavinom biljke lucerne i piljevine. Ove organske tvari brzo skupljaju i prirodno zadržavaju toplinu, izbjegavajući skupu potrošnju fosilnog goriva u konvencionalnim krematorijima.

Toplina ubrzava aktivnost mikroba i nakon otprilike 30-50 dana tijelo se pretvara u organsku tvar. Kosti i zubi se u ovom procesu ne razgrađuju i usitnjavaju se odvojeno pomoću specijalizirane opreme, a zatim se miješaju s ostatkom zemlje.

The Church of England is considering allowing “human composting” at funerals as a greener alternative to burials and cremations

Would you consider being turned into compost when you die?

Definitely/probably would: 44%
Definitely/probably would not: 32%https://t.co/LhcgXDnMtFpic.twitter.com/D9mpygs1sr

— YouGov (@YouGov) February 8, 2023

Novo tlo se zatim ostavi još oko 30 dana kako bi se stabiliziralo i osušilo prije nego što se preda obitelji voljene osobe.

A jeste li čuli za postupak nazvan humusacija?

Terramacija trenutno nije dostupna ni u jednoj europskoj zemlji.

Ali to nije jedini oblik ljudskog kompostiranja za koji ljudi vode kampanje da budu dostupne na našem kontinentu.

Grupa u Belgiji i Francuskoj želi uvesti drugačiji način nazvan ‘humusacija’.

“Proces kakav bismo željeli zakonski usvojiti u Francuskoj najprirodniji je mogući proces”, kaže Florence Valdes, predsjednica Humusation France, za Euronews Green.

Tijelo ne bi bilo podvrgnuto procesu balzamiranja i bilo bi postavljeno na sigurno, ograđeno zemljište na podlozi od organskog materijala. Zatim bi ga prekrili slamom, mrtvim lišćem i otkosima travnjaka i ostavili četiri mjeseca.

Nakon tog vremena poslala bi se obučena osoba da ukloni sve ispune ili pejsmejkere i procesuira kosti.

Još osam mjeseci u pravilnim uvjetima potpuno će razgraditi tijelo i pretvoriti ga u ‘humus’, vrlo plodan dio tla koji se sastoji od razgrađene organske tvari.

.

Godine 2020. studija koju je objavilo Katoličko sveučilište u Louvainu ispitala je kako proces humusacije utječe na tijelo svinja.

Utvrđeno je da lešinama treba puno više vremena nego što se očekivalo da se razgrade i proizvedu spojeve poput amonijaka. Zaključeno je da “prirodna humusacija trenutno nije održiva alternativa kremiranju i tradicionalnom pokopu”.

Kao odgovor, organizacija Humusation rekla je da postoje ozbiljni metodološki problemi sa studijom i da korištena metoda humusacije nije ista ona za koju se zalaže.

U čemu je privlačnost ljudskog kompostiranja/humusacije?

Za Valdesa je privlačnost humusacije da kraj njezina života odgovara ekološki osviještenom načinu na koji je živjela.

“Iz smrti dolazi život. Život se ponovno rađa iz mrtvog tijela. A upravo je to proces života u šumi. Jer kad vidite sve životinje koje umiru u šumi, nema ih tko otići pokopati ili kremirati. Oni umiru i šuma upija sve te smrti koje se događaju svaki dan i nema problema. Dakle, priroda upravlja smrću. A mi, kao ljudi, kompliciramo stvari.”

Što kažu neki od ispitanika?

“Živimo u vremenu u kojem se mnogi ponovno povezuju s prirodom“, kaže Rachael Close iz Velike Britanije.

“Terramacija je savršen prirodan način za odlaganje naših ostataka. Utješilo bi me promatranje novih stvari koje rastu iz zemlje.”

“Život se sastoji od transformacije”, kaže Sara Machado iz Portugala. “Imati priliku vratiti zemlji kad sam toliko toga uzeo čini se savršenim zatvaranjem ovog kruga.“

“O našem odnosu sa smrću mora se više razgovarati“, dodaje ona.