Poljski grad radi sve više zelenih površina dok zemlju pogađa toplinski val

Poljski grad radi sve više zelenih površina dok zemlju pogađa toplinski val
Poljski grad Rzeszów, Izvor: krystianwin, Pixabay

Poljski grad Rzeszów stvara više zelenih površina nakon što je nedavni toplinski val gurnuo temperature do visokih 35C

Rzeszów – koji se nalazi blizu ukrajinske granice – jedan je od najzelenijih gradova Poljske. Tome je razlog nedavno poticanje stvaranja više zelenih površina unutar granica grada.

Drveće djeluje kao prirodni klima uređaj za gradove, jer stvara mikroklimu koja snižava temperature. U sjeni drveća temperature mogu biti i do 20 stupnjeva niže nego na izravnom suncu.

Kako je Rzeszów postao jedan od najzelenijih gradova Poljske?

Stanovnici Rzeszówa i njegova gradska vijećnica radili su zajedno na poboljšanju pokrivenosti drvećem u gradu. Prema riječima glasnogovornika gradskog vijeća, Artura Gernanda, lokalna vlast pitala je stanovnike gdje žele posaditi drveće.

To je važno jer stanovnici najbolje znaju gdje im treba hlad, gdje im treba ta zelena boja“, kaže Gernand. „Jednostavno se isplati ulagati u zelenilo kako bi život bio ugodniji kako bi se stanovnici osjećali ugodno i zadovoljno.

Dodaje da je samo ove godine grad zasadio oko 1000 stabala.

Zašto je drveće toliko važno u gradovima?

Nedavna studija EU-a pokazala je da povećanje pokrivenosti drvećem na 30 posto u europskim gradovima može smanjiti smrtnost povezanu s efektom ‘urbanog toplinskog otoka’, gdje se toplina zadržava između visokih zgrada i upija asfalt i beton.

U gradovima uključenim u studiju utvrđeno je da pokrivenost drvećem može sniziti temperature u prosjeku za 0,4°C, s maksimalnim učinkom od 5,9°C u nekim područjima.

Poljski grad Rzeszów, Izvor: Jan Malota, Unsplash

Dok Europa pati prolazeći kroz ljeto s vrućim valovima, stabla su važnija nego ikad za ublažavanje smrtonosnih posljedica.

Druga nedavna studija zajedničkog španjolskog i američkog istraživačkog tima otkrila je da su ljudi koji žive u blizini zelenih površina u prosjeku 2,5 godina biološki mlađi od onih koji to ne čine.