Green Fusion i BAT TDR realizirali projekt u kaznionici Turopolje
Zamislite zatvor, mjesta inače obavijena mračnim pričama, ispunjena zvukom lupanja lanaca i pomisao na razbojnike. No, zamišljate li sada isto mjesto na isti način, uz razliku – umjesto dosade i beznađa, kad čujete zvuk traktora i vidite zatvorenike kako vrijedno rade na zemlji za vlastitu samodostatnost?
Upravo takva nevjerojatna priča dogodila se na turopoljskoj lokaciji odabranoj za sadnju voćaka.Tamo vrijeme sporije prolazi u konstantnom iščekivanju kraja izdržavanja kazne, no zatvorenici su zasukali rukave i posadili 630 sadnica koje će ih hraniti, ali i dodatno rehabilitirati kroz edukacije i radionice o agronomskim i permakulturnim radovima. I to sve na svježem zraku, uz slobodne ruke!
Nevjerojatno, ali istinito partnerstvo
Kompanija BAT, odnosno British American Tobacco (TDR Tvornica duhana Rovinj) udružila se s hrvatskom burzom investicija Green Fusion, te kazneno-odgojnim zavodom Turopolje kako bi stvorili most između agronomskih aktivnosti sa društvenom rehabilitacijom.
BAT TDR je inicirao projekt sadnje stabala u ime svojih 630 zaposlenika, te tražio projekte temeljene na prirodnim i društvenim rješenjima. Dakle, osim što su pokazali internom komunikacijom unutar kompanije da brinu o dobrobiti svojih zaposlenika, zajednički su odlučili podržati eksterni projekt sadnjom stabala.
Projekt koji je početkom ožujka zaživio pod vodstvom Mateje-Anđeline Kramar, vlasnice Green Fusion burze, u dozvolu Ministarstva pravosuđa, predstavlja inspirativan primjer kako kompanije mogu i trebaju djelovati kao katalizatori pozitivnih promjena u svojoj zajednici i šire bez obzira na svoju djelatnost.
Ovaj neobičan projekt spada u kategoriju NBS (nature based solutions) i CBS (community based solutions) projekata, gdje se kroz pažljivo biranje lokacije te rad u prirodi ostvaruje korist za zajednicu i okoliš, te stvaraju preduvjeti za samodostatnost u prehrani.
Sav sadni materijal korišten u projektu nabavljen je od lokalnih domaćih proizvođača, točnije manjeg rasadnika iz Međimurja, bez uvoza i hibrida, potičući tako domaću mikroekonomiju i smanjujući barem malo potrebu za uvozom. Zasađeno je 255 komada topaz jabuke, 30 komada zlatnog delišesa, 30 komada jabuka james grieve, 255 komada kruški viljamovki, 30 komada gelert sorte, te 30 komada sorte boskova bočica.
Zamislite samo što bi se dogodilo kad bi takvih projekata bilo stotine širom zemlje!
Svake godine, ma samo u jednoj županiji, moglo bi se provesti stotine identičnih projekata, rezultirajući narudžbom od tisuće sadnica od lokalnih OPG-ova. Ukoliko bi se provelo istih 100 projekata od 630 stabala u jednoj godini, to je 63.000 sadnica koje bi proizveli lokalni OPG-vi.
“Raspodjela viškova resursa je poput dirigiranja orkestrom – svaki element ima svoje mjesto i ulogu u stvaranju harmonije. Ova filozofija, temeljena na načelima permakulture, promijenila je moj pogled na svijet, potičući da svaki resurs, bilo ekonomski, ljudski ili vremenski, iskoristim na najbolji mogući način. Permakultura (permanentni re-dizajni), interdisciplinarna znanost o ljudima, okolišu i upravljanju resursima, postala je vodič u svakodnevnim projektima” – ističe Anđelina. “U njima primjenjujem permakulturni normativ raspodjele viškova resursa, uvijek težeći da ih pametno rasporedimo tamo gdje će imati najveći mogući dugoročni utjecaj i potaknuti pozitivne lančane reakcije. Ovaj puta je to bio turopoljski zatvor, prethodni puta privatna gimnazija, a sljedeći put može biti odlagalište otpada koje bismo likvidirali i tranzicirali u šumu hrane. Dobom kapitalizma gdje se novac gomila na istim mjestima, tražim kompanije koje su spremne svoje “viškove” usmjeriti prema javnom ekološkom i društvenom dobru. To je korisno za okoliš, zajednicu i za same poduzetnike, jer ističu svoj brend pred tržištem i konkurencijom.” – dodala je Mateja-Anđelina.
U ovim projektima, ROI (povrat na investiciju) nije mjerilo uspjeha
Ono što je važno je SROI (društveni povrat na investiciju), koji obuhvaća šire društvene i ekološke benefite. Međutim, za razumjeti je skepticizam ljudi prema kompanijama koje nude proizvode ili usluge koje mogu štetiti zdravlju, ljudima ili okolišu. Ipak, tržište tiho potiče takve prakse kroz konstantnu potražnju, a netko je poslovnim modelom riješio potražnju.
No, kad se pruži prilika, dio resursa velikih kompanija treba se iskoristiti za veće dobro. Jer, kao što Hansonov film kaže, neke su kompanije “prevelike da bi propale”, a prilika za promjenu je uvijek tu.
Interesantna je činjenica da zatvor Turopolje godišnje proizvede više od 70 tona ploda, od ukupno 130.000 m2 obrađuju čak 80.000m2 obradive površine, a dobivenim proizvodima snabdijevaju svoje potrebe, te potrebe KZD Lepoglava, KZD Glina, KZD Varaždin i KZD Lipovica Popovača, koliko je poznato.
Osim voćarstva, bave se ratarstvom, svinjogojstvom, ovčarstvom te kartonažom.
“Očekivanja projekta su bila velika, a rezultati još bolji. Zatvorenici su sudjelovali u korisnom radu, imali su priliku naučiti nove vještine i doprinijeti zajednici na pozitivan način. Po završetku su pitali kroz koliko će moći uživati u plodovima svog rada. Dok su se šalili kako je jedini način da saznaju kakvi su plodovi kroz par godina, zaključili smo projekt uz smijeh, da je jedini način za saznati, ni više ni manje – telefonski poziv. Shvatili smo da su njihovi dani čekanja na slobodu uskoro prebrojani, koraci prema rehabilitaciji su već krenuli, te uviđamo koliko je ovaj projekt važan za njihovu edukaciju i povratak u društvo. Tko zna, možda je netko potaknut baviti se agronomijom ili permakulturom.” – zaključila je Mateja-Anđelina Kramar.
