Bruxelles se bori sa nepristupačnom prometnom infrastrukturom

Bruxelles je na rubu prometne krize, a žrtve su svakodnevni putnici s invaliditetom koje je trenutni sustav zapostavio.

Najnoviji alarm dolazi iz Flandrije, gdje je preko 70 posto željezničkih kolodvora i dalje zatvoreno za putnike s invaliditetom, prema izvješću belgijske novinske agencije.

Nemojte misliti da je ovo samo flamanski problem

Glavni grad Bruxelles odražava isti zanemarivanje, s tramvajskim, metro i autobusnim mrežama prepunim barijera koje svakodnevno isključuju tisuće stanovnika. Diljem Belgije, razmjeri problema postaju očiti – samo oko 4-5 posto kolodvora zaista je pristupačno osobama sa smanjenom pokretljivošću.

To iznosi samo 25 potpuno pristupačnih željezničkih kolodvora od više od 550, od kojih se dva nalaze u Bruxellesu (Central i Schuman). Dodatnih 90 nudi ograničenu pomoć, ali zahtijevaju prethodnu rezervaciju, dok šokantnih 377 kolodvora ne pruža ni prijevoz ni bilo kakvu pomoć. Dakle, šanse da netko s problemima s pokretljivošću uhvati vlak bez pomoći su male, gotovo nikakve.

Ogromne praznine u pokrivenosti

Stanice izvan glavnog grada doista doživljavaju neka skromna poboljšanja – 106 stanica sada je pristupačno, u odnosu na 78 prije samo četiri godine. Cilj SNCB-a je dosegnuti 176 do 2032. Ali to i dalje ostavlja ogromne praznine u pokrivenosti, ostavljajući ranjive putnike blokiranima i osuđujući ih na zaobilazne rute ili čak javnu izolaciju.

Na primjer, velika studija otkrila je da putovanja Stibovom mrežom mogu biti i do 68 posto dulja za korisnike s invaliditetom jednostavno zato što nedostaju pristupačni ulaz i presjedanja. Putovanja koja većini traju 13 minuta mogu se protegnuti na mučnih 52 minute za nekoga u invalidskim kolicima. Dodajte tome više presjedanja – do 70 posto češća – i dulje pješačke udaljenosti i sam čin putovanja postaje fizičko i mentalno minsko polje.

Tramvajska mreža također ne nudi bolju sliku pristupačnosti

Gotovo trećina vozila još uvijek su stari modeli s visokim podom – neprilagođeni invalidskim kolicima i svima koji se ne mogu kretati po više stepenica. Mnoge metro stanice su djelomične noćne more: neke imaju liftove, ali ipak ostavljaju razmak između perona i vlaka, dok se druge mogu pohvaliti samo pokretnim stepenicama, što onemogućuje pristup onima koji se oslanjaju na invalidska kolica.

Čak 30% stanovništva Bruxellesa smatra se osobama s invaliditetom

Ovo nije mali problem. Bruxelles je dom populaciji u kojoj se preko 30 posto stanovnika smatra osobama s invaliditetom. Te osobe nisu iznimke – one su sastavni članovi naše zajednice, nastoje raditi, studirati i brinuti se za svoje obitelji. Njihova isključenost je nepravda, koja slabi grad u cjelini.

Napredak se doista događa – Stib je nadogradio 47 od 69 metro stanica liftovima, postupno ukidajući nepristupačne tramvaje novim modelima niskog poda, a briselski metro počeo je postavljati taktilne i Brailleove znakove. Ali budimo realni: proći će godine prije nego što svaka stanica i vozilo budu dostupni svima.

Grad koji sanja o uključivosti ne može tolerirati tranzitne sustave koji marginaliziraju

Rampa ovdje ili lift tamo neće biti dovoljni kada cijele rute ostanu blokirane. Ovo nije samo stvar fizičke infrastrukture – to je test kolektivne volje. Može li Bruxelles ispuniti svoj slogan “Glavni grad Europe” ovisi o tome hoće li svim stanovnicima dopustiti slobodno kretanje.

Vrijeme je da prestanemo tretirati pristupačnost kao nešto što zahtijeva samo označavanje kućice i umjesto toga usredotočimo se na ljude kojima je potreban prijevoz, ali imaju problema s mobilnošću.

Uklanjanje prepreka ne bi trebalo biti luksuz za osobe bez invaliditeta – to je nužnost za dostojanstvo, jednakost i prilike. Bruxellesu je potrebna hrabra i hitna revizija svoje prometne mreže. Nema više kašnjenja. Nema više izgovora.