Muzej zabranjene umjetnosti u Barceloni zatvoren nakon radničke pobune
Muzej zabranjene umjetnosti (Museu de l’Art Prohibit) u Barceloni otvoren je 2023. godine, a samo godinu i pol kasnije, 27. lipnja 2025., muzej je trajno zatvoren, ne zbog vanjskih pritisaka, već zbog unutarnjih sukoba s vlastitim zaposlenicima. Evo priče…
Muzej zabranjene umjetnosti (Museu de l’Art Prohibit) u Barceloni, smješten u povijesnoj zgradi Casa Garriga Nogués, otvoren je 2023. godine s ambicioznom misijom: prikazati umjetnička djela koja su bila cenzurirana, zabranjena ili uklonjena zbog političkih, socijalnih ili religijskih razloga.
Kolekcija od preko 200 djela, uključujući radove umjetnika poput Pabla Picassa, Andyja Warhola, Francisca de Goye i Ai Weiweia, privukla je pažnju svjetske javnosti. Međutim, samo godinu i pol kasnije, 27. lipnja 2025., muzej je trajno zatvoren, ne zbog vanjskih pritisaka, već zbog unutarnjih sukoba s vlastitim zaposlenicima.
Ova priča nije samo o propalom kulturnom projektu, već i o ironiji institucije koja se borila protiv cenzure, ali nije uspjela čuti glasove svojih radnika.
Radnički sukob: Početak kraja
Zahtjevi radnika
Sukob koji je doveo do zatvaranja započeo je u siječnju 2025. godine kada je sindikat SUT (Sindicat d’Oficis Varis) pozvao na neograničeni štrajk. Radnici zaposleni preko poduzeća MagmaCultura, Silicia i Palacios y Museos, koji su obavljali poslove prodavača karata, održavanja i osiguranja, izrazili su nezadovoljstvo uvjetima rada.
Njihovi zahtjevi pobrojani su u tabeli
| Zahtjev | Opis |
|---|---|
| Klima uređaji | Ugradnja klima uređaja u prostorije zbog neadekvatnih temperaturnih uvjeta. |
| Odgovarajuća odjeća | Odjeća za zaštitu od hladnoće tijekom zime. |
| Ergonomski stolci | Stolci za radnike koji su morali stajati devet sati dnevno. |
| Dodatni zaposlenici | Veći broj radnika tijekom vikenda za smanjenje opterećenja. |
| Pauze | 20-minutne pauze nakon pet sati rada. |
| Financijske naknade | Bonus plaće tijekom praznika i naknade za rad na praznike. |
Prema sindikatu, radnici su bili prisiljeni raditi u nehumanim uvjetima, uključujući stajanje bez pauze i izloženost propuhu zimi. Ovi uvjeti, zajedno s nedostatkom odgovora uprave, doveli su do eskalacije sukoba.
Odgovor uprave
Uprava muzeja, predvođena osnivačem Tatxom Benetom, raskinula je ugovor s MagmaCulturama u siječnju 2025., tvrdeći da su radnici premješteni na druge lokacije u gradu. Međutim, to nije smirilo situaciju. Muzej je angažirao privatno osiguranje i, prema nekim izvorima, čak i “izbacivače u stilu izbacivača u klubovima” za kontrolu pristupa, što je dodatno razbjesnilo štrajkače.
Uprava je tvrdila da je prošla tri inspekcije rada bez utvrđenih nepravilnosti i da je sud potvrdio da nije prekršila pravo na štrajk. Unatoč tome, dva pokušaja medijacije bila su neuspješna, a sukob je nastavio eskalirati.
Zatvaranje muzeja: Financijski i operativni kolaps
Štrajk koji je započeo u veljači 2025. imao je katastrofalan učinak na poslovanje muzeja. Prema izjavama uprave, prihodi su pali za 75% u odnosu na prethodnu godinu, dok su projekcije rasta bile ispunjene samo 5%. Prosvjedi ispred muzeja, koje je uprava opisala kao “prijetnje i klevete”, navodno su stvorili dojam nesigurnosti, što je odvraćalo posjetitelje. Sindikat SUT, međutim, inzistira da su prosvjedi bili mirni i usmjereni isključivo na radnička prava, a ne na ometanje kulturnih aktivnosti.
Kao rezultat financijskih gubitaka i operativnih poteškoća, muzej je 27. lipnja 2025. objavio svoje trajno zatvaranje. Ova odluka došla je samo nekoliko mjeseci prije druge godišnjice otvaranja, čime je okončan ambiciozan projekt koji je trebao biti svjetionik slobode izražavanja.
Perspektive: Sukobljene vizije
Stajalište uprave
Tatxo Benet, osnivač i financijer muzeja, izjavio je da su prosvjedi bili “vanjski napad” na vitalnost institucije. Prema njegovim riječima, štrajkači su narušili tok posjetitelja i stvorili dojam nesigurnosti, što je dovelo do neodrživih gubitaka. U izjavi za Catalan News, Benet je naglasio da su “koercije i uvrede” povezane s prosvjedima onemogućile normalno poslovanje.
Stajalište sindikata
Sindikat SUT, s druge strane, optužuje muzej za licemjerje. U izjavi za Ara.cat, sindikat je istaknuo da je muzej, koji se borio protiv cenzure umjetnosti, ignorirao osnovna prava svojih zaposlenika. “Nismo prosvjedovali protiv umjetnosti, već za dostojanstven rad“, izjavio je jedan od predstavnika sindikata. Radnici su tvrdili da su njihovi zahtjevi bili razumni i da su bili prisiljeni štrajkati zbog neodgovaranja uprave na njihove pritužbe.
Budućnost kolekcije: Nomadska umjetnost
Iako je muzej zatvoren, njegova kolekcija neće nestati. Tatxo Benet najavio je da će se zbirka od preko 200 djela, uključujući radove umjetnika poput Banksyja, Gustava Klimta i Roberta Mapplethorpea, transformirati u “nomadsku” kolekciju.
Planiraju se putujuće izložbe u gradovima Španjolske i inozemstvu, čime će se očuvati misija muzeja da promiče slobodu izražavanja. Međutim, ovaj prijelaz postavlja pitanja o logistici i financijskoj održivosti, posebno s obzirom na nedavne financijske poteškoće.
Ironija slobode
Zatvaranje Muzeja zabranjene umjetnosti u Barceloni više je od priče o propalom kulturnom projektu – to je priča o ironiji i propuštenim prilikama. Institucija stvorena da se bori protiv cenzure i daje glas progonjenima propala je jer nije uspjela čuti glasove svojih zaposlenika.
Ovaj slučaj podsjeća na važnost ravnoteže između umjetničke misije i društvene odgovornosti. Kao što je jedan radnik izjavio: “Volimo umjetnost, ali želimo i poslove koji su održivi.” Dok kolekcija kreće na putujuće izložbe, ostaje pitanje: može li umjetnost biti istinski slobodna ako oni koji je čine dostupnom nemaju glas?
