Pariz se pretvara u šumu!
POLOVICA PARIZA ĆE BITI – ŠUMA! Pariz je uklonio asfalt ispred gradske vijećnice i na njegovo mjesto posadio mini šumu. Ovaj odvažan potez samo je početak velike zelene transformacije francuske prijestolnice. Cilj je – do sredine stoljeća polovicu grada pretvoriti u prostor pod krošnjama.
Kad su prolaznici ovog ljeta naišli na trg ispred pariške gradske vijećnice, dočekalo ih je sasvim novo okruženje – umjesto sive betonske plohe, tlo je prekrilo zelenilo mladih stabala, grmova i cvjetnih travnjaka. Eksperiment nazvan „obrnuti ružičnjak“ (Reverse Rose Garden) trebao bi pokazati kako bi se lice metropole moglo promijeniti kada bi se umjesto asfaltiranih površina biralo drveće i zemlja.
Prema riječima urbanista koji vode projekt, riječ je o svojevrsnom laboratoriju na otvorenom. Male urbane šume, iako skromne po dimenzijama, imaju golem učinak na biologiju grada: smanjuju temperaturu zraka, zadržavaju kišnicu, pročišćavaju atmosferu i nude utočište pticama, kukcima i ostalim životinjskim vrstama.
Pariz pod krošnjama: vizija za 2050.
Ambicija je mnogo šira od jednog trga. Gradske vlasti Pariza nedavno su predstavile Urban Forest Plan, strateški dokument u kojem je zacrtana odluka da se do 2050. godine polovica gradske površine pretvori u ozelenjeni prostor. U praksi to znači da stabla, parkovi i šumski pojasevi neće biti tek ukrasi, već ključni infrastrukturni elementi.
Klimatske projekcije za Francusku upozoravaju na sve češće toplinske valove. Grad koji se ljeti redovito pregrijava, s temperaturama koje prelaze 40 stupnjeva Celzija, u krošnjama vidi prirodni klimatizacijski sustav. Zeleni koridori pritom će pomoći i u rješavanju problema poplava, jer će apsorbirati oborinske vode koje su zbog betonske podloge trenutačno glavni izvor bujičnih naleta.
Što manje betona, to više života
„Što manje betona, to više života“ – moto je kojim francuske vlasti žele preokrenuti paradigmu modernih gradova. Dok su 20. stoljeće obilježili asfalt, parkirališta i brza mobilnost, 21. stoljeće, barem u Parizu, namijenjeno je prirodi.
Uklanjanje pločnika nije samo estetska gesta, već jedno od ključnih oruđa u borbi protiv klimatske krize. Smanjenjem zabetoniranih površina grad se štiti i od toplinskog otoka – fenomena kada asfalt i beton tijekom dana upijaju, a noću vraćaju toplinu, time pojačavajući vrućinu i iscrpljujući stanovnike.
Osim toga, šume u gradu doprinose smanjenju ugljičnog otiska. Stabla prirodno upijaju CO₂, čineći Pariz otpornijim na klimatske promjene, ali i zdravijim mjestom za život.
Grad budućnosti kao zelena metropola
Za Parižane ovo nije samo pitanje ekologije, nego i kvalitete života. Zelene zone donose građanima hlad, mir i prostor za druženje, dok djeci nude nova mjesta za igru u prirodi. Sociolozi ističu da zelena infrastruktura smanjuje stres, potiče tjelesnu aktivnost i jača osjećaj zajedništva među stanovnicima.
Pariz se već sada može pohvaliti da je postao pionir među svjetskim metropolama kada je riječ o pretvaranju grada u ozelenjenu oazu. Dok mnoge europske prijestolnice tek traže modele programske tranzicije, francuska metropola odlučila je koračati velikim koracima – svjesna da vrijeme za prilagodbu klimatskoj stvarnosti neumoljivo curi.
Uklanjanje asfalta ispred gradske vijećnice tek je simboličan početak procesa koji bi Pariz mogao pretvoriti u najzeleniji glavni grad Europe. Vizija polovice grada pod krošnjama možda se čini utopijskom, no koraci poduzeti u zadnjih nekoliko godina daju naslutiti da je riječ o realnoj i izvedivoj budućnosti. Ako uspiju, Parižani će 2050. živjeti u gradu koji je uistinu primjer kako se moderni urbanizam može spojiti s prirodom.
