Pariška aplikacija koja u minuti pronalazi najosunčanije terase — i radi diljem svijeta

APLIKACIJA KOJA LOVI SUNCE: njezina je misija jednostavna i zavodljiva: pokazati vam točno koje su terase bistroa u tom trenutku okupane suncem, a koje su u sjeni — kako biste svoj večernji aperitiv dočekali na pravome mjestu.

U gradu gdje se svako lijepo vrijeme pretvara u mini-blagdan, jedna je aplikacija postala nenametljivi spasitelj poslije posla. Aplikacija Jveuxdusoleil (“hoću sunce”) djelo je pariškog developera Jean-Charlesa Levennea, a njezina je misija jednostavna i zavodljiva: pokazati vam točno koje su terase bistroa u tom trenutku okupane suncem, a koje su u sjeni — kako biste svoj večernji aperitiv dočekali na pravome mjestu.

Aplikacija crpi podatke iz OpenStreetMapa, ističe osunčane točke na karti i, ako želite, neka sjenovita mjesta jednostavno “nestanu” s prikaza. Korisnici potom dopunjuju sliku prijavama netočnosti i prijedlozima novih lokacija.

Parižanima željnima svjetla najviše trebaju takvi mali trikovi u prijelaznim godišnjim dobima, pa korištenje aplikacije naglo poraste u proljeće, kad se prvi duži dani dočekuju raširenih ruku. Iako je zamisao rođena na Seini i ondje ima najviše sadržaja, Jveuxdusoleil radi globalno: gdje god postoje terase ucrtane na OpenStreetMapu, postoji i šansa da nađete svoj osobni komadić sunca.

Od frustracije do rješenja: kako je nastala “karta sunca”

Levenne nije krenuo od velike poslovne ambicije, nego od svakodnevice: prijateljski dogovori “vidimo se na terasi u šest”, koji bi se prečesto pretvarali u nasumična lutanja od lokala do lokala. Ulični kanjoni, drvoredi i pročelja zgrada pomiču granice svjetla iz minute u minutu — što je dovoljno da jedan stol bude savršeno topao, a drugi, samo deset koraka dalje, ostane tvrdoglavo hladan.

Rješenje je došlo u ruhu minimalističke aplikacije: otvorite kartu, pustite da vas telefon locira ili ručno odaberite četvrt, a Jveuxdusoleil u trenutku istakne terase koje su “sunčano potvrđene” za kasnopopodnevni termin. Umjesto da oslanja sve na “dobru sreću”, aplikacija kombinira otvorene, javno dostupne podatke s ponašanjem zajednice korisnika: što više ljudi potvrdi da je terasa osunčana u određeno doba dana, to je model sigurniji. Ako netko naiđe na netočnost, povratna informacija je udaljena jedan dodir.

Takav grassroots pristup pogodio je živac pariške kulture terasa, gdje je sjedenje vani gotovo ritual. Ali Levenneov projekt nije ekskluzivan: otvorenost baze podataka omogućila je da se isti princip primijeni i u drugim gradovima — od Lisabona i Barcelone do Zagreba i Splita, svugdje gdje su terase uredno ucrtane i gdje sunce zna naglo promijeniti raspoloženje.

Kako aplikacija “zna” gdje je sunce: jednostavno sučelje, pametna pozadina

S prednje strane sučelje je nenametljivo: karta s ključnim točkama, pretraga po kvartu ili nazivu lokala, te filtri (primjerice, želite li sakriti hladovinu). U pozadini se oslanja na OpenStreetMap kao “kostur” — mrežu ulica, položaje zgrada, parkova i ugostiteljskih objekata — te na vrijeme dana kada želite popiti aperitiv.

Korisnici često pitaju: “Pa kako to uopće radi u stvarnom svijetu?” U praksi, Jveuxdusoleil obrađuje lokacije terasa i procjenjuje njihovu izloženost suncu u određenim vremenskim prozorima (npr. 17–19 sati). Budući da urbano okruženje može promijeniti sliku iz minute u minutu, zajednička potvrda na terenu presudna je za točnost. Kliknete “osunčano” ili “u sjeni”, dodate kratku napomenu (npr. “sjenilo se spušta iza 18:30”), i time trenirate kolektivnu inteligenciju aplikacije.

Aplikacija pritom ne traži osobne podatke izvan nužnoga za prikaz karte i lokacije (ako to dopustite). Fokus je na funkciji: što brže do stola na suncu, bez suvišnih koraka, računa ili “ulaznica”. Ako pak ne želite dijeliti svoju lokaciju, možete pretraživati ručno; ništa ne stoji između vas i zrake sunca.

Pariški običaj na svjetskoj karti: od Seinee do bilo koje ulice s terasama

Unatoč reputaciji “parižkog proizvoda”, Jveuxdusoleil funkcionira gdje god su terase i bistroi dovoljno dobro mapirani. U gradovima Mediterana to može značiti zlatne sate kad sunce mekano pada pod kutom i osvjetljava tek određene strane trgova; u sjevernijim gradovima, gdje je sunce niže i hirovitije, korisnici aplikacije cijene kratke prozore svjetla koji se otvore među pročeljima pa se zatvore jednako brzo.

Zanimljivo, sezonalnost korištenja je izražena: grafovi pokazuju najživlje razdoblje u ožujku, travnju i svibnju, kad se Pariz budi iz zimskog polusna, ali navika ostaje i ljeti za one koji ciljaju “zlatni sat” prije večere. U javljanjima korisnika često se ponavlja ista rečenica: “Zahvaljujući aplikaciji, našli smo stol na suncu bez kruženja po kvartu.” Za lokalne ugostitelje to znači i ravnomjerniji promet, jer ih vidljivost na karti dovodi do publike koja inače možda ne bi skrenula u njihovu ulicu.

Što je s gradovima koji još nisu detaljno pokriveni? Upravo je tu otvorenost OpenStreetMapa velika stvar: svatko može doprinijeti ucrtavanjem terasa i ispravcima. Čim se pojave novi podatci, Jveuxdusoleil ih može iskoristiti. Na taj se način stvara pozitivan krug: više ucrtavanja → više točnih preporuka → više korisnika → još više ucrtavanja.

Što dalje: ideje zajednice, transparentnost i sitne radosti svakodnevice

Kao i svaka dobra “mala” aplikacija koja rješava vrlo konkretnu svakodnevnu muku, i Jveuxdusoleil živi od pažljivog osluškivanja korisnika. Među prijedlozima koji se najčešće spominju nalaze se obavijesti (“javi mi kad moja omiljena terasa bude na suncu”), widget s prikazom najbližih osunčanih mjesta i filteri po tipu lokala (bistro, kafić, vinoteka, slastičarnica). Drugi žele povijest osunčanosti za određenu terasu, kako bi unaprijed planirali okupljanja, ili spajanje s vremenskom prognozom, jer ni najljepše sunce ne pomaže ako vjetar “reže”.

Važno je i što aplikacija ostaje transparentna: oslanjanje na otvorene podatke i zajedničko ispravljanje grešaka olakšava povjerenje — a povjerenje je presudno kad vas netko vodi do stola koji vas razdvaja od idealnog aperitiva. U vremenu u kojem mnoge aplikacije gomilaju funkcije, Levenneov pristup ostaje skromno fokusiran: jedna stvar, ali učinjena besprijekorno.

U konačnici, možda je najveća vrijednost Jveuxdusoleila u podsjetniku da tehnologija ne mora biti monumentalna da bi bila osjetno korisna. Dovoljno je da vas odvede nekoliko ulica dalje, do stola koji grije kasno popodnevno sunce, do čaše koja lovi zlatne odsjaje i do razgovora koji se, kao i dan, produžuje za još “samo pet minuta”.

Napomena za znatiželjnike: Ako u vašem gradu još nema dovoljno unosa, vrijedi dodati omiljene terase na OpenStreetMap i u aplikaciji potvrditi njihovu osunčanost u određeno doba. Tako pomažete svima — i sebi — da brže pronađu svjetlo. A ondje gdje je Jveuxdusoleil već “uhvatio” ritam grada, dovoljno je otvoriti kartu i krenuti prema najbližoj žutoj točki. Suncu u susret.