Tiha revolucija dostojanstva: U samo devet godina milijarde ljudi dobile su čistu vodu, sanitarne uvjete i osnovnu higijenu
PITKA VODA ZA SVE: U vremenu kada nas vijesti često zasipaju krizama i katastrofama, iz najnovije objave Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i UNICEF-a stiže iznimno ohrabrujuća slika svijeta: između 2015. i 2024. čak 961 milijun ljudi dobio je sigurnu pitku vodu, 1,2 milijarde ljudi po prvi put uživa sigurnu sanitarnu infrastrukturu, a 1,5 milijardi ljudi steklo je pristup osnovnim higijenskim uslugama.
Riječ je o jednom od najbržih zabilježenih pomaka osnovnoga blagostanja u povijesti – napretku koji se mjeri ne samo u brojkama, nego i u spašenim životima, većoj produktivnosti i, ponajprije, vraćenom ljudskom dostojanstvu.
Što doista znače novi brojevi
Ako pokušamo prevesti gole statistike u svakodnevicu, postaje jasno koliki je domet ovog zaokreta.
- Sigurna pitka voda znači da obitelji više ne moraju hodati kilometrima do zamućenih izvora, da škole mogu normalno raditi, a zdravstvene ustanove obavljati osnovne postupke bez rizika od kontaminacije.
- Sigurna sanitarna infrastruktura podrazumijeva sustave i rješenja – od kućnih sanitarnih čvorova do pravilno građenih i održavanih zajedničkih toaleta – koja sprečavaju širenje bolesti, štite podzemne vode i čuvaju privatnost.
- Osnovne higijenske usluge, poput dostupnih mjesta za pranje ruku sapunom i vodom u domovima, školama, klinikama i na radnim mjestima, jedna su od najučinkovitijih zdravstvenih mjera koje postoje.
Napredak je, naravno, višeslojan
U nekim državama išao je ruku pod ruku s izgradnjom vodovodnih mreža i postrojenja za pročišćavanje, u drugima s inovativnim pristupima decentraliziranih rješenja – od kućnih spremnika i sustava za prikupljanje kišnice do bolje izvedenih septičkih jama i lokalnih mini-postrojenja.
U mnogim sredinama ključ je bio u kombinaciji infrastrukture, priuštivosti i edukacije: nije dovoljno postaviti slavinu ili zahod, potrebno je osigurati da su održivi, da ih ljudi mogu plaćati i održavati, te da razumiju kako i zašto ih koristiti.
Kako je postignut ovako brz pomak
Iza brojki stoji nekoliko prepoznatljivih uzoraka.
1) Stabilna javna ulaganja i lokalno vlasništvo
Države koje su najviše napredovale obično su imale jasne, višegodišnje planove za vodne i sanitarne usluge te su ovlasti i odgovornosti spuštale što bliže zajednicama. Kad općine, vodovodna poduzeća i mjesni odbori imaju jasna sredstva i ciljeve, kvarovi se rješavaju brže, a projekti rjeđe ostaju nedovršeni.
2) Cjenovna pristupačnost
Voda i sanitacija često su najstabilnije investicije siromašnih kućanstava – ali samo ako su cijene realne i predvidljive. Modeli socijalnih tarifa, subvencija za priključke i mikrokredita za sanitarne objekte pokazali su se djelotvornima u uklanjanju „ulaznih barijera“ za najugroženije.
3) Škole i klinike kao multiplikatori
Kada djeca imaju gdje oprati ruke i otići na pristojan toalet u školi, izostanci padaju, posebice među djevojčicama. U zdravstvenim ustanovama osnovna higijena i sigurna voda smanjuju infekcije povezne sa zdravstvenom skrbi i podižu povjerenje pacijenata. Te ustanove potom postaju uzor i standard za kućanstva.
4) Jednostavne, ali moćne poruke javnoga zdravstva
Kampanje koje promiču pranje ruku, sigurno skladištenje vode i pravilno zbrinjavanje fekalija pokazuju da ponašanja, jednom usvojena, imaju trajan učinak. U mnogim su sredinama lokalni zdravstveni radnici i učitelji najuspješniji ambasadori promjena.
5) Tehnologija s mjerom
Iako „pametna“ brojila, daljinski nadzor gubitaka u mreži i digitalni registri objekata mogu ubrzati napredak, najbolji rezultati dolaze kad se tehnologija podređuje kontekstu: rješenja moraju biti otporna na prekide u opskrbi električnom energijom, jednostavna za servisiranje i prilagođena lokalnim vještinama.
Zašto je ovo važno i izvan zdravstva
Ulaganja u vodu, sanitaciju i higijenu tradicionalno se opravdavaju smanjenjem bolesti poput proljeva ili kolere. No koristi su kudikamo šire.
Obrazovanje – Dostupnost toaleta i vode u školama smanjuje izostanke i poboljšava uspjeh. Posebice je važna menstrualna higijena: kada djevojčice imaju privatnost i pristup vodi, manja je vjerojatnost da će propuštati nastavu, što se reflektira na završavanje školovanja i kasnije prilike na tržištu rada.
Gospodarstvo – Manje bolesti znači manje izgubljenih radnih dana i niže troškove liječenja. Pristup vodi i sanitaciji rasterećuje kućanstva, a vrijeme koje se trošilo na donošenje vode – često na leđima žena i djece – prelijeva se u školovanje, brigu o poljoprivredi ili dodatne izvore prihoda. Pritom se potiče i rast malih poduzeća koja opslužuju sustave – od vodoinstalatera do proizvođača sanitarne opreme.
Sigurnost i dostojanstvo – Posebno za žene, djevojčice, starije osobe i osobe s invaliditetom, pristojan, siguran sanitarni čvor nije luksuz, nego osnovni preduvjet sigurnosti i sudjelovanja u društvu. Privatnost, osvijetljeni i odvojeni prostori i dobro promišljen dizajn uklanjaju rizike nasilja, nelagode i socijalne isključenosti.
Održivost – Dobri sustavi vode i sanitacije smanjuju onečišćenje, štite rijeke i podzemne vode te potiču racionalniju upotrebu resursa. Kada se otpadne vode pravilno sakupljaju i pročišćuju, gradovi postaju otporniji na krize i klimatske šokove.
Preostali izazovi do 2030. i kako ih savladati
Unatoč dosad nezabilježenom napretku, posao nije dovršen. U nekoliko područja izazovi su osobito izraženi – i poznata su rješenja koja mogu ubrzati završni iskorak.
„Posljednja milja“ i nejednakosti
Ruralna domaćinstva, stanovnici neformalnih naselja te raseljene i marginalizirane skupine i dalje zaostaju. Usluge moraju biti priuštive i fizički dostupne, a troškovi priključka i održavanja prilagođeni dohotku korisnika. Ciljana ulaganja u najugroženije, uz prikupljanje podataka razdvojenih po spolu, dobi i lokaciji, ključ su eliminacije „džepova isključenosti“.
Održavanje ispred gradnje
Jednako je važno što se događa poslije rezanja vrpce. Programi moraju osigurati rezervne dijelove, servisere i financiranje životnog ciklusa opreme. Male naknade za održavanje, uz transparentno upravljanje, pomažu sustavima da ostanu funkcionalni desetljećima.
Klimatska otpornost
Suše, poplave i salinizacija ugrožavaju izvore vode, dok ekstremni vremenski događaji mogu oštetiti mreže i postrojenja. Zato ulaganja treba usmjeriti u raznolikost izvora (npr. kombiniranje podzemnih voda, površinskih izvora i kišnice), zaštitu slivova, smanjenje gubitaka u mreži i dizajn koji je spreman na poplave i vjetrove. Male, decentralizirane jedinice često se brže oporavljaju od velikih sustava.
Financiranje i pametna regulativa
Globalno, javna sredstva ostaju temelj, ali ih treba povezati s privatnim kapitalom ondje gdje je to primjereno – uz strogi nadzor kvalitete i cijena. Regulatori bi trebali nagrađivati rezultate (ne samo izgradnju), štititi potrošače i poticati inovacije koje smanjuju troškove. Transparentnost podataka – poput najnovije „velike objave“ SZO-a i UNICEF-a – pomaže donatorima i vladama da usmjere novac tamo gdje je učinak najveći.
Higijena kao stalna navika
Infrastruktura je temelj, ali ponašanje je ono što zaključava dobitke. Škole, klinike, vjerske zajednice, lokalni mediji i poslodavci mogu održavati ritam – stalnim podsjetnicima na pranje ruku, osiguranim sapunom i točkom za vodu na svakom mjestu gdje se ljudi okupljaju.
Tiho, ali monumentalno poboljšanje ljudskih života
Gledano u cjelini, posljednjih devet godina donijelo je tiho, ali monumentalno poboljšanje ljudskih života. Kada netko pritisne ručicu na slavini i poteče čista voda, teško je zamisliti da se u tom trenutku događa nešto povijesno. No upravo je to smisao ove priče: napredak se često ne vidi na naslovnicama, ali ga osjete milijarde – svaki put kad se bezbrižno napiju, kad djeca s pouzdanjem odu u školu, kad pacijent dobije sigurnu zdravstvenu skrb.
Sljedeći korak nije samo održati tempo, nego ga pojačati – kako bi brojke od 961 milijun, 1,2 milijarde i 1,5 milijardi postale most do krajnjeg cilja: svijeta u kojemu svaka osoba, bez obzira na poštanski broj, ima pravo na vodu, sanitaciju i higijenu. Jer u temeljima te priče ne krije se tehnološko čudo, nego osnovna poruka: zdravlje i dostojanstvo nisu povlastice, nego pravo.
