Što gradovi i komunalne tvrtke trebaju znati o temi zastare?

Financijska stabilnost gradova ovisi o njihovoj sposobnosti pravodobnog ispunjavanja i naplate obveza. Razumijevanje zakonskih rokova zastare i plaćanja računa ključno je kako bi se spriječili gubici prihoda, osigurala uredna naplata potraživanja i održala odgovorna fiskalna politika koja štiti javne interese i stabilnost proračuna.

Što je zastara i kada nastupa?

U sustavu prava obveza u Republici Hrvatskoj, Zakon o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) uređuje pojavu zastare – protek zakonom određenog vremena nakon kojega vjerovnik gubi pravo ovršnim postupcima ostvariti svoju tražbinu protiv dužnika.

Bitno je naglasiti da – nakon zastare – obveza dužnika ne prestaje automatski, ali vjerovnik više nema mogućnost prisilne naplate putem suda ili drugog nadležnog tijela, ukoliko se dužnik pozove na prigovor zastare.

Zastara počinje teći od prvoga dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze – odnosno nakon dospijeća tražbine.

Rokovi zastare, prekid i zastoj

ZOO predviđa različite rokove zastare ovisno o vrsti tražbine:

• Opći zastarni rok – za tražbine za koje nije propisan poseban rok – iznosi 5 godina.
• Za povremene novčane tražbine koje dospijevaju u kraćim intervalima (npr. najamnina, zakupnina, pričuva) – rok zastare je 3 godine od dospijeća pojedinog davanja.
• Za redovite režije ili usluge koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima – primjerice voda, plin, struja – rok je 1 godina od dospijeća.
• Tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, javnobilježničkim aktom i dr. – rok zastare iznosi 10 godina.

Prekid nastaje primjerice kada dužnik prizna dug (npr. putem izjave) ili kada vjerovnik pokrene radnje u cilju naplate. U tom slučaju vrijeme proteklo prije prekida se ne uračunava i zastarni rok počinje teći iznova.

Odnos zastare prema sudužnicima i nasljednicima

Sudužnici (solidarni dužnici)

Ako više osoba zajednički odgovara za obvezu (npr. solidarna obveza), prema solidarnim dužnicima primjenjuje se isti zastarni rok za tražbinu kao i prema glavnom dužniku. Međutim, zastarni rokovi se mogu razlikovati ovisno o radnjama koje je vjerovnik poduzeo u odnosu na određenog dužnika (npr. ako je samo u odnosu na jednog dužnika podnesena tužba), kao i o eventualnim radnjama dužnika (npr. ako je samo jedan od dužnika priznao dug).

Nasljednici

Nakon smrti ostavitelja, njegova imovina, prava i obveze prelaze na nasljednike. Nasljednik koji prihvati ostavinu odgovoran je za dugove ostavitelja –do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

Osim toga, ako tražbina ostavitelja prema vjerovniku nije ostvarena, vjerovnik može tražiti svoje pravo unutar općih rokova zastare.Prihvaćanje nasljedstva mora uključiti i svijest o obvezama koje se nasljeđuju.

Ošasna imovina – prava i obveze

Kada ostavitelj nema nasljednika ili su se svi nasljednici odrekli nasljedstva, ostavina postaje ošasna imovina i po zakonu prelazi na grad ili općinu. Jedinica lokalne samouprave tada ima položaj nasljednika, te za eventualne dugove ostavitelja odgovara samo do visine vrijednosti preuzete imovine.

Gradovi i općine za postojanje dugovanja najčešće saznaju već u ostavinskom postupku, ali i naknadno putem komunalnih društava, poreznih tijela ili drugih vjerovnika. Vjerovnici imaju pravo naplate svojih potraživanja isključivo do visine vrijednosti naslijeđene imovine ili nekretnine, i to unutar zakonskih rokova zastare. Grad ili općina dužni su procijeniti vrijednost imovine te pravodobno odlučiti hoće li dugove podmiriti, osporiti ili istaknuti prigovor zastare.

Ako je dio ošasne imovine nekretnina, grad ili općina može je zadržati za javne potrebe, dati u najam ili prodati putem javnog natječaja, pri čemu se ostvarena sredstva koriste za namirenje vjerovnika i druge javne svrhe. Time se potvrđuje da ošasna imovina predstavlja odgovornost koja zahtijeva zakonito i pažljivo upravljanje.

Praktične implikacije i savjeti

U procesu naplate  vjerovnik treba pravovremeno reagirati i poduzeti mjere i aktivnosti u cilju  naplate svog potraživanja.  

S druge strane, dužnik, pa i nasljednik ili sudužnik, treba pažljivo pratiti rokove i moguće prekide ili zastoj zastare — priznanje duga, podnošenje tužbe, ili znanje o posjedu ostavine može imati značajan utjecaj. Nasljednik koji se ne želi suočiti s obvezama ostavitelja može razmotriti odricanje nasljedstva u zakonskom roku kako bi izbjegao odgovornost za dugove. Uz to, mora voditi računa o tome da rokovi za zastaru prava koje ima kao nasljednik ne proteknu.

Naposlijetku, poslovni subjekti i pojedinci trebaju kod ugovora i fakturiranja imati jasno ugovorene dospijeće i pratiti datum dospijeća – jer zastarni rok počinje upravo od toga trenutka.

Zaključno, gradovi i njihove komunalne tvrtke moraju pažljivo upravljati rokovima plaćanja i zastare kako bi očuvali financijsku stabilnost i spriječili gubitke javnih sredstava. Pravovremeno poduzimanje radnji za naplatu potraživanja, praćenje dospjelih računa te učinkovito planiranje obveza osiguravaju održivo poslovanje i povjerenje građana u odgovorno upravljanje gradskim financijama.