Hyundai – Kia sigurnosna tehnologija uočava ljude kroz mrtve kutove s 99% točnosti u stvarnom vremenu

TEHNOLOGIJA KOJA UOČAVA LJUDE U MRTVIM KUTOVIMA OKO VOZILA: Znanstvenici i inženjeri sada uvode novu dimenziju komunikacije u prometu: vozila koja “govore” pješacima putem svjetlosnih uzoraka i projekcija. O čemu se radi i kako to funkcionira?!

U modernim gradovima sve se više pješaka, biciklista i vozila natječe za isti javni prostor. Tradicionalna signalizacija i zvučni signali postaju sve manje dovoljni kako se u promet uključuju vozila s automatiziranim sustavima. No znanstvenici i inženjeri sada uvode novu dimenziju komunikacije: vozila koja “govore” pješacima putem svjetlosnih uzoraka i projekcija.

Ova inovativna ideja mogla bi s vremenom dramatično smanjiti nesigurnost na pješačkim prijelazima i povećati jasnoću u situacijama gdje riječi ili zvuk više ne mogu dati jasan signal.

Svjetlosni uzorci umjesto klasičnih signala – nova era komunikacije

Promet je kroz desetljeća koristio tradicionalne metode upozorenja: zvučne trube, žmigavce, kočione signale, čak i zvukove za pješake kod električnih automobila. Primjer je Nissanov sustav koji generira specifične zvukove kako bi pješaci lakše detektirali približavanje vozila u tišim uvjetima rada motora.

Ali u eri automatiziranih i autonomnih vozila klasična komunikacija između vozača i pješaka više nije pouzdana, jer u vozilu često nema “pravog” vozača koji bi takvu komunikaciju obavio. Zato se razvijaju vizualni komunikacijski sustavi koji koriste dinamičke svjetlosne uzorke projicirane na kolnik ili okolinu kako bi signalizirali pješacima da je vozilo prepoznalo njihovu prisutnost i da reagira.

Zamislite situaciju: prelazite cestu u večernjim satima, a na pješačkom prijelazu automobil bez vozača stoji pred tobom. Umjesto da se oslanjate na instinkt ili riskirate nejasnu reakciju drugog sudionika u prometu, pred vama se mogu pojaviti svjetlosne linije ili projekcije na cesti koje vam jasno pokazuju da vas je automobil “vidio”, da vaše namjere prepoznaje i da će se zaustaviti. Ovakvo vizualno signaliziranje značajno smanjuje konfuziju i jača samopouzdanje pješaka prilikom prelaska prometnih traka.

Kako funkcionira komunikacija putem svjetla?

Osnovna ideja jest da vozila opremljena senzorima i umjetnom inteligencijom detektiraju pješake u svojoj blizini. Nakon što sustav prepozna pješaka, aktiviraju se svjetlosni elementi – često na prednjem dijelu vozila ili preko projektora koji emitiraju uzorke svjetla prema tlu ili pješaku. Ovi uzorci nisu nasumični; već su dizajnirani kao univerzalni vizualni znakovi koji signaliziraju “Vidim te”, “Zaustavljam se” ili “Molim te pričekaj”.

Takvo vizualno komuniciranje nije samo kozmetička novotarija. Studije u laboratorijskim i virtualnim simulacijama pokazuju da vizualni signali mogu poboljšati percepciju pješaka o namjerama vozila i smanjiti vrijeme donošenja odluka pri prelasku ceste – posebno u uvjetima smanjene vidljivosti kao što su mrak ili magla.

Ova komunikacija koristi kombinaciju tehnologija:

• Senzori i radari koji detektiraju pješake i procjenjuju njihov položaj.
• AI i modeli umjetne inteligencije koji utvrđuju kad i kako signalizirati.
• Svjetlosni i projektorski sustavi na vozilu za prikazivanje vizualnih poruka.
  To daje vozilu mogućnost da pješacima “prevede” svoje namjere bez riječi, bez trubljenja – jasno, brzo i univerzalno prepoznatljivo.

Istraživanja, izazovi i vizija sigurnijih gradova

Ovo nije samo tehnološki koncept, već predmet intenzivnih istraživanja širom svijeta. Njemački centar DLR proveo je studije koje pokazuju kako vanjski svjetlosni signali uvelike utječu na osjećaj sigurnosti pješaka i kako takvi sustavi mogu doprinijeti povjerenju u autonomna vozila.

S druge strane, istraživanja pokazuju da čak i suvremeni sustavi poput V2P (vehicle-to-pedestrian, vozilo prema pješaku) koji prenose informacije putem digitalnih poruka još uvijek imaju izazove, jer mnogi pješaci ne nose kod sebe povezane uređaje. Zato vizualna komunikacija ostaje ključna jer je direktno vidljiva svima – bez potrebe za mobilnim aplikacijama ili bežičnom povezivošću.

Naravno, implementacija ovakvih sustava dolazi s nizom izazova:

• Standardizacija dizajna svjetlosnih signala – kako osigurati da su vizualne poruke jedinstvene i razumljive svima, bez obzira na zemlju ili kulturu?
• Tehnička pouzdanost – sustavi moraju raditi bez grešaka, posebno u lošim vremenskim uvjetima.
• Integracija s postojećom prometnom infrastrukturom – od pametnih semafora do osvjetljenja uličnih prijelaza.

Stručnjaci ističu da će vizualna komunikacija kroz pametno svjetlo biti samo jedan od elemenata šire sigurnosne mreže koja uključuje pametne semafore, senzore u cestovnoj infrastrukturi i komunikaciju vozilo-infrastruktura (V2I). Kombinacija ovih sustava može stvoriti urbanu mrežu koja u realnom vremenu detektira potencijalno opasne situacije i pravovremeno reagira na njih.