Gradovi budućnosti neće pobijediti tehnologijom, nego povjerenjem građana

ITU upozorava: digitalna transformacija nema smisla ako ne služi ljudima. Pametni gradovi godinama se predstavljaju kroz senzore, platforme, aplikacije i tehnologiju. No, pravo je pitanje koliko je digitalna transformacija doista korisna za ljude koji u tom gradu žive, rade i kreću se…

Međunarodno izvješće Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) okreće perspektivu: pravo pitanje više nije koliko je grad “digitalan”, nego koliko je digitalna transformacija doista korisna za ljude koji u tom gradu žive, rade i kreću se. U središtu novog okvira nalazi se jednostavna, ali dalekosežna ideja — tehnologija ne smije biti sama sebi svrhom, nego alat za kvalitetniji, pravedniji i održiviji urbani život.

Riječ je o publikaciji A framework for enabling people-centred cities through digital transformation, razvijenoj u okviru inicijative U4SSC, koja gradovima nudi tehnološki neutralan i univerzalno primjenjiv okvir za digitalnu preobrazbu. Drugim riječima, dokument ne zagovara jednu platformu, jednog dobavljača ni jedno “čarobno” rješenje, nego pokušava postaviti temeljna pravila: što gradovi trebaju učiniti da bi digitalizacija služila stanovnicima, a ne obratno. Okvir se pritom oslanja na šire međunarodne dokumente i politike, među njima Ciljeve održivog razvoja, Novi urbani program, Pariški sporazum, Global Digital Compact i Pakt za budućnost.

Od “pametnog” prema “ljudskom” gradu

Izvješće polazi od tvrdnje da digitalna transformacija danas zahvaća gotovo sve dijelove urbanog života: javnu upravu, gospodarstvo, promet, energetiku, vodoopskrbu, komunikacijsku infrastrukturu, zdravstvo, obrazovanje i sigurnost. Međutim, autori upozoravaju da ubrzana digitalizacija bez jasne društvene svrhe može produbiti nejednakosti, povećati isključenost i oslabiti povjerenje građana. Zato predlažu pristup “za ljude”, u kojem se gradske digitalne politike grade oko potreba, prava, očekivanja i svakodnevnog iskustva stanovnika i posjetitelja.

To je važna poruka i za europske, pa tako i hrvatske gradove, koji se često nalaze između dviju krajnosti. S jedne strane postoji pritisak da se što prije uvedu nova digitalna rješenja, a s druge opasnost da se projekti svedu na nabavu tehnologije bez jasnog učinka na svakodnevni život građana. ITU-ov okvir zato podsjeća da uspješan pametni grad nije onaj koji ima najviše senzora, nego onaj koji digitalnim alatima rješava konkretne probleme: gužve, neučinkovite usluge, lošu dostupnost informacija, energetsku rasipnost, digitalni jaz i slab odaziv građana u donošenju odluka.

Pet stupova bez kojih nema stvarne promjene

Središnji dio dokumenta čini pet međusobno povezanih stupova digitalne transformacije usmjerene na ljude. Prvi je vizija i strategija. Gradovi, poručuje ITU, moraju imati jasnu i mjerljivu sliku kamo žele stići, ali i razumjeti potrebe svojih stanovnika. To znači da digitalna strategija ne smije biti samo popis tehnoloških projekata, nego dokument koji odgovara na pitanja kako će se poboljšati kvaliteta života, kako će se smanjiti nejednakosti i kako će se građanima olakšati pristup uslugama. U tom se kontekstu posebno naglašavaju digitalna pismenost, dostupnost usluga, sudjelovanje građana te stalno prikupljanje povratnih informacija i mjerenje učinaka.

Drugi stup odnosi se na organizacijsku transformaciju. Drugim riječima, pametni grad ne može nastati ako gradske uprave, komunalna poduzeća i druge javne organizacije same ne promijene način rada. Izvješće ističe da organizacije moraju razvijati vještine zaposlenika, graditi kulturu odgovornosti i inovacija te usluge oblikovati iz perspektive korisnika. Posebno je zanimljiv naglasak na jednostavnim, intuitivnim i ljudima prilagođenim digitalnim uslugama, uključujući i komunikaciju prirodnim jezikom te primjenu generativne umjetne inteligencije ondje gdje ona može pojednostavniti odnos građana i uprave.

Treći stup bavi se digitalnom infrastrukturom i internetom stvari. No i ovdje poruka nije “više tehnologije pod svaku cijenu”, nego univerzalan pristup, otpornost i uključivost. Digitalna infrastruktura mora povezivati, osnaživati i koristiti svima, a ne samo digitalno najspremnijem dijelu populacije. Zato dokument snažno naglašava važnost široke dostupnosti interneta, digitalne pismenosti za sve dobne skupine, pristupačnosti za osobe s invaliditetom i korisnički oblikovanih IoT rješenja. Tehnologija mora biti razumljiva, laka za korištenje i dostupna i onima koji nisu digitalni stručnjaci.

Bez uključivanja građana nema ni povjerenja

Četvrti stup odnosi se na višerazinsko upravljanje. To je možda i najvažniji dio cijelog dokumenta jer pokazuje da digitalna transformacija nije samo tehničko, nego i duboko upravljačko pitanje. ITU ističe da gradovi moraju uključiti različite razine vlasti, ali i same građane, poduzetnike, zajednice i druge dionike. Transparentnost, jasna raspodjela odgovornosti, otvorenost podataka i mjerljivi pokazatelji uspješnosti ključni su za izgradnju povjerenja. Posebno se naglašava potreba za savjetodavnim procesima u kojima stanovnici ne sudjeluju samo formalno, nego doista utječu na smjer digitalnih politika.

U praksi to znači da digitalni projekti više ne bi smjeli nastajati iza zatvorenih vrata. Ako grad uvodi novu aplikaciju, sustav upravljanja prometom, digitalne javne usluge ili mrežu senzora, građani moraju znati zašto se to radi, kako će se koristiti podaci, tko je odgovoran i kakva će korist nastati za zajednicu. Upravo je izostanak tih odgovora često razlog zbog kojeg i tehnički dobro zamišljeni projekti nailaze na otpor ili ravnodušnost.

Novac više ne smije pratiti samo tehnologiju, nego i javni interes

Peti stup posvećen je financiranju. U doba kada gradovi sve češće ulažu milijune eura u digitalnu infrastrukturu, ITU poručuje da pitanje nije samo koliko novca postoji, nego kako se on raspoređuje i tko od tih ulaganja ima stvarnu korist. Financiranje mora biti usmjereno na potrebe stanovnika, mora biti pravedno i transparentno, a partnerstva s privatnim sektorom moraju donositi dugoročne koristi zajednici, a ne samo kratkoročne tehnološke isporuke. Izvješće pritom spominje i inovativne modele poput ulaganja temeljenog na učinku, javno-privatnih partnerstava i drugih oblika financiranja, ali uz jasan uvjet: digitalni projekti moraju ostati dostupni, uključivi i održivi.

To je osobito važno za manje i srednje gradove, koji često imaju ograničene proračune i moraju pažljivo birati prioritete. Upravo njima ovakav okvir može biti koristan jer pomaže razlikovati digitalne projekte koji donose stvarnu javnu vrijednost od onih koji dobro zvuče u prezentacijama, ali ne mijenjaju bitno svakodnevicu stanovnika.

Pametni gradovi sljedeće faze bit će oni koji slušaju

Najveća vrijednost ITU-ova dokumenta možda nije u tome što donosi revolucionarno novu tehnologiju, nego što podsjeća na nešto što se u raspravama o pametnim gradovima prečesto zaboravlja: grad nije platforma, nego zajednica. Digitalna transformacija ima smisla samo ako poboljšava kvalitetu života, širi pristup uslugama, smanjuje nejednakosti, povećava otpornost i daje građanima osjećaj da grad radi u njihovu korist.

Za portal koji prati razvoj pametnih gradova to je možda i najzanimljivija poruka cijelog izvješća. Budućnost urbanog razvoja neće pripasti nužno onim gradovima koji najbrže kupuju novu tehnologiju, nego onima koji je najpametnije uklapaju u potrebe ljudi. U vremenu kada se svi natječu tko će biti “pametniji”, ITU podsjeća da će dugoročno uspješniji biti oni gradovi koji budu ljudskiji.