Bez garaže nema auta: model iz Tokija koji mijenja pravila života u prenapučenim gradovima

U TOKIJU PRVO MORATE IMATI PARKIRNO MJESTO, DA BISTE SMJELI KUPITI AUTO: Može li grad smanjiti prometne gužve tako da građanima najprije postavi jednostavno pitanje: gdje će vam automobil biti parkiran? Tokio već desetljećima pokazuje da ograničavanje vlasništva nad vozilima kroz stroga pravila parkiranja može promijeniti prometnu sliku grada.
Gradovi više ne mogu ignorirati pitanje prostora
Dok se u mnogim europskim gradovima raspravlja o novim garažama, skupljem parkiranju i širenju pješačkih zona, Japan je još prije desetljeća uveo drukčiju logiku: automobil nije dovoljno kupiti, za njega treba imati i osigurano mjesto.
U Japanu vlasnici automobila moraju dokazati da imaju parkirališno mjesto izvan ceste, a nacionalna policija navodi i da se ono mora nalaziti unutar dva kilometra od mjesta uporabe vozila. U Tokiju je potvrda o parkiralištu potrebna pri novoj registraciji, prijenosu ili promjeni registracije vozila, dok postoje i područja izuzeća, ovisno o lokaciji stanovanja ili poslovanja.
Takav pristup na prvi pogled djeluje strog, ali njegova je logika jasna: u gradu ograničenog prostora ulica ne može biti besplatno spremište za privatne automobile. Tokijska policija detaljno propisuje postupak, potrebne obrasce i dokaz o pravu korištenja parkirnog mjesta, a za izdavanje potvrde naplaćuje se i pristojba. Time se vlasništvo nad automobilom izravno povezuje s urbanističkom stvarnošću, a ne samo s kupovnom moći pojedinca.
Tokio kao dokaz da promet nije samo pitanje cesta
U gradu poput Tokija takva pravila ne postoje sama za sebe. Ona funkcioniraju zato što se oslanjaju na iznimno razvijenu mrežu javnog prijevoza. Službeni turistički portal Tokija opisuje gradski javni prijevoz kao iznimno razgranat i sve pristupačniji, s jakom mrežom željeznice, podzemne željeznice i autobusa. Drugim riječima, građanima se ne poručuje samo da manje ovise o automobilu, nego im se nudi stvarna alternativa.
Upravo je to ključ uspjeha tokijskog modela. Kada se parkiranje strogo uređuje, a javni prijevoz ostaje pouzdan, to potiče dio stanovnika da odustanu od kupnje automobila ili da ga koriste rjeđe.
Međunarodni prometni forum pri OECD-u upozorava da parkirališna politika snažno utječe na prostorno planiranje i izbor prijevoznog sredstva te da pravilno postavljena i provedena pravila mogu potaknuti prelazak na javni prijevoz.
Lekcija za budućnost: održiv grad ne nastaje slučajno
Rasprava o ovakvim mjerama danas je važnija nego ikad. Ujedinjeni narodi procjenjuju da trenutačno više od polovice svjetskog stanovništva živi u urbanim područjima te da bi do 2050. taj udio mogao narasti na 68 posto. To znači da će gradovi morati pažljivije upravljati svakim četvornim metrom prostora, osobito onim na ulicama.
Zato tokijski pristup nije tek neobična administrativna prepreka, nego poruka o tome kako bi gradovi trebali razmišljati. Umjesto da se najprije dopusti nekontrolirani rast broja vozila, a tek potom traži rješenje za kaos na ulicama, ondje se red uspostavlja unaprijed.
Rezultat nisu samo manje gužve i manje nepropisno parkiranih automobila, nego i sigurniji, uredniji i ugodniji gradski prostori. U vremenu klimatskih i urbanističkih pritisaka, pitanje više nije je li takva politika prestroga, nego koliko će gradova morati posegnuti za sličnim mjerama da bi uopće ostali funkcionalni.





