Prašuma se vraća brže nego što smo mislili: život se obnovi u jednoj generaciji
KADA ČOVJEK ODE, ŠUMA SE BRZO OBNAVLJA: Novo istraživanje iz ekvadorskog Chocóa donosi rijetku dobru vijest iz svijeta prirode – tropske kišne šume, ako ih se ostavi na miru, mogu u samo 30 godina vratiti više od 90 posto bioraznolikosti. No ključ oporavka nisu samo stabla, nego i životinje koje šumu obnavljaju.
U vremenu u kojem vijesti o krčenju šuma uglavnom zvuče kao nepovratni gubitak, nova studija objavljena u časopisu Nature nudi neočekivano ohrabrenje. Znanstvenici su u nizinama tropske kišne šume Chocó, na sjeverozapadu Ekvadora, analizirali oporavak područja koja su nekoć bila pretvorena u pašnjake i nasade kakaovca. Rezultat je iznenađujuć: obilje vrsta i njihova raznolikost dosegnuli su više od 90 posto razine zabilježene u starim, očuvanim šumama unutar 30 godina, dok je sastav zajednica dosegnuo oko 75 posto sličnosti s izvornom šumom.
Istraživanje je obuhvatilo velik presjek života u šumi: 16 taksonomskih skupina iz tri carstva, odnosno više od 10.800 vrsta i morfovrsta te više od 23.000 bakterijskih sekvenci. Područje istraživanja nalazi se u rezervatima Canandé i Tesoro Escondido u pokrajini Esmeraldas, gdje se mozaik aktivnih nasada, pašnjaka, sekundarnih šuma i starih šuma pokazao kao prirodni laboratorij za praćenje oporavka.
Životinje nisu sporedni likovi, nego pokretači obnove
Jedna od najvažnijih poruka studije jest da se šuma ne obnavlja samo zato što ponovno izrastu stabla. Ptice, šišmiši, pčele, moljci, sisavci i kornjaši balegari imaju ulogu pokretača obnove: raznose sjemenke, oprašuju biljke i pomažu da se tlo ponovno „probudi”. Mobilne životinjske skupine koje sudjeluju u rasprostranjivanju sjemenki i oprašivanju pokazale su veću otpornost i brži oporavak od stabala i mladica.
Znanstvenici uključeni u projekt posebno ističu da životinje koje se brzo vraćaju nisu samo korisnici obnovljene šume, nego njezini graditelji. Šišmiši, majmuni, drugi sisavci i ptice vraćaju sjemenke na iskrčena područja, kornjaši ih zakapaju u tlo, a brojne druge vrste sudjeluju u oprašivanju.
To je važno i za klimatsku politiku. Obnova šuma često se prikazuje kao sadnja stabala, ali ova studija pokazuje da je uspješna obnova mnogo složenija: potrebno je očuvati cijelu mrežu života. Bez životinja koje raznose sjemenke i povezuju ostatke očuvane šume s napuštenim poljoprivrednim zemljištem, povratak prave prašumske raznolikosti bio bi znatno sporiji.
Dobra vijest, ali ne i izgovor za krčenje
Zaključak nije da se tropske šume mogu nekažnjeno uništavati jer će se „ionako vratiti”. Autori upozoravaju da potpuni oporavak, osobito povratak svih izvornih vrsta i odnosa među njima, traje desetljećima, a neke skupine, poput organizama u listincu i bakterija u tlu, oporavljaju se znatno sporije. Osim toga, brza prirodna obnova moguća je samo ondje gdje u okolici još postoje očuvane šume koje služe kao izvor sjemenki i životinjskih populacija.
Zanimljivo je i da se bivši nasadi kakaovca oporavljaju brže od pašnjaka. Razlog je vjerojatno u tome što stabla u nasadima stvaraju sjenu i organski materijal već u ranim fazama obnove, dok pašnjaci često ostaju pod pritiskom gustih trava koje otežavaju povratak šumskih vrsta.
Najveća vrijednost ove studije možda je u tome što mijenja način na koji gledamo napuštena poljoprivredna zemljišta u tropima. Ona nisu nužno izgubljen prostor, nego mogu postati buduće šume — ako ih se zaštiti dovoljno dugo. No ista studija jasno podsjeća: obnova je snažan alat, ali očuvanje postojećih starih šuma i dalje je nezamjenjivo. Sekundarne šume mogu vratiti mnogo života, ali ne mogu preko noći zamijeniti stoljeća prirodnog razvoja.
