Presuda koja bi mogla zaustaviti razaranje europskog morskog dna
Presuda nizozemskog suda mogla bi promijeniti način na koji Europa štiti more: prvi put potvrđeno je da države ne smiju prešutno dopuštati koćarenje u zaštićenim područjima. Dogger Bank postaje test iskrenosti europske politike očuvanja oceana, ribarstva i morskog života u praksi već danas.
Nizozemski sud donio je odluku koja bi mogla snažno odjeknuti daleko izvan granica Sjevernog mora. Okružni sud u Haagu presudio je da nizozemske koćarice ne smiju nastaviti ribolov pridnenim alatima u zaštićenom području Dogger Bank bez dozvole i procjene utjecaja na okoliš.
Zaštićeno znači zaštićeno
Riječ je o presudi koju organizacije za zaštitu prirode opisuju kao prvu poznatu u Europi u kojoj sud jasno potvrđuje da države imaju obvezu regulirati utjecaj pridnenog koćarenja u morskim zaštićenim područjima.
Dogger Bank nije obično ribolovno područje. Ta golema plitka pješčana uzvisina u Sjevernom moru proteže se kroz britanske, nizozemske, njemačke i danske vode te se smatra važnim mrijestilištem i hranilištem za brojne vrste, od bakalara i haringe do raža, morskih pasa, tuljana, pliskavica i morskih ptica.
Upravo zato njegovo formalno proglašenje zaštićenim područjem dosad je zvučalo paradoksalno: područje je bilo “zaštićeno”, ali je u njemu i dalje bilo dopušteno povlačiti teške mreže po morskom dnu.
Koćarenje pod povećalom
Koćarenje po dnu jedna je od najspornijih ribolovnih metoda jer se mreže i metalna oprema vuku po morskom dnu, pri čemu se oštećuju staništa, uznemiruju sedimenti i stradavaju organizmi koji nisu ciljani ulov. Europska komisija već je u svojem Akcijskom planu za more pozvala države članice da postupno ukinu ribolov pridnenim alatima u područjima Natura 2000 koja štite morsko dno i osjetljive vrste.
Nizozemski slučaj zato nije samo lokalni pravni spor između ekoloških udruga i države. On otvara pitanje vjerodostojnosti cijelog europskog sustava morskih zaštićenih područja. Ako je u takvim zonama i dalje dopuštena djelatnost koja može uništavati upravo ono zbog čega je područje zaštićeno, tada zaštita postoji više na karti nego u stvarnosti.
Upravo na to godinama upozoravaju organizacije poput ClientEartha, Blue Marine Foundationa, Doggerland Foundationa i ARK Rewildinga, koje su i pokrenule postupak protiv nizozemske vlade.
Presedan za Europu
Presuda iz Haaga stiže u trenutku kada se u Europi pojačava pritisak za stvarnu, a ne samo deklarativnu zaštitu mora. Grčka je već najavila zabranu koćarenja po dnu u svim morskim zaštićenim područjima do 2030., uz raniju zabranu u nacionalnim morskim parkovima do 2026. godine. Europska unija istodobno cilja zaštititi 30 posto svojih mora do 2030., pri čemu bi trećina tih područja trebala biti strogo zaštićena.
Za ribarski sektor odluka neće biti jednostavna. Koćarenje je gospodarski važno za dio flote, a svaka zabrana ili ograničenje otvara pitanja naknada, prijelaznog razdoblja i održivih alternativa. No sud je poslao poruku da se gospodarski interes više ne može automatski stavljati iznad zakonske obveze očuvanja prirode.
“Zaštićeno znači zaštićeno”, poručio je John Condon, viši odvjetnik ClientEartha, nakon presude. Ta rečenica mogla bi postati sažetak novog poglavlja europske politike prema moru: manje praznih oznaka na kartama, a više stvarne zaštite pod površinom. Ako se presuda pretoči u praksu, Dogger Bank mogao bi postati mjesto na kojem je Europa prvi put ozbiljno priznala da morsko dno nije beskonačan resurs, nego živi prostor koji se mora braniti zakonom.
