Podaci postaju nova urbana infrastruktura: gradovi se pripremaju za usluge “na zahtjev”
PODACI POSTAJU NOVA URBANA INFRASTRUKTURA: Podaci više nisu samo administrativni zapis ili tehnički nusproizvod gradskih sustava. U konceptu grada “na zahtjev” oni postaju infrastruktura jednako važna kao prometnice, energetske mreže ili vodovod.
Podaci postaju temelj za javne usluge koje se mogu prilagođavati stvarnim potrebama stanovnika, poduzeća i posjetitelja u gotovo stvarnom vremenu. Takav pristup opisuje i Tomorrow.City u članku Lucíje Bellocchio, koji naglašava da vrijednost urbanih podataka raste tek kada se njima upravlja kao zajedničkim teritorijalnim resursom, a ne kao izdvojenim bazama po gradskim odjelima.
Od pametnog grada prema gradu koji reagira
Grad “na zahtjev” ne znači samo bržu digitalnu administraciju. Riječ je o modelu u kojem se promet, energija, javna rasvjeta, socijalne usluge, zaštita okoliša i prostorno planiranje povezuju kroz podatkovne tokove, analitiku i jasna pravila upravljanja. U praksi to može značiti dinamičko usmjeravanje mobilnosti, prediktivno održavanje infrastrukture, učinkovitiju potrošnju energije ili ranije aktiviranje javnih službi u slučaju ekstremnih vremenskih uvjeta.
Europska komisija već godinama razvija okvir zajedničkih europskih podatkovnih prostora, zamišljenih kao sigurno i pouzdano okruženje u kojem javna uprava, poduzeća i građani mogu razmjenjivati podatke, zadržavajući kontrolu nad onim što stvaraju. Prema Komisiji, cilj je potaknuti nove podatkovno vođene proizvode i usluge te izgraditi povezanu europsku podatkovnu ekonomiju.
Ključni uvjet za takav model nije samo količina podataka, nego interoperabilnost
Podatkovni prostori moraju omogućiti da različiti sustavi, sektori i institucije razumiju i koriste podatke prema zajedničkim tehničkim, semantičkim, pravnim i organizacijskim pravilima. Europski podatkovni portal opisuje ih kao federirane ekosustave u kojima se podaci sigurno dijele među pouzdanim partnerima, uz zajedničke standarde, privatnost i etičke zahtjeve.
Zato se sve više govori o “podatkovnoj suverenosti”: gradovi, komunalna poduzeća, istraživačke institucije i privatni sektor ne moraju nužno predavati sve podatke u jednu središnju bazu, nego ih mogu dijeliti pod unaprijed definiranim pravilima pristupa, kvalitete, sljedivosti i odgovornosti. Upravo to razlikuje zreli podatkovni prostor od običnog repozitorija.
Španjolski EDINT kao primjer nove generacije gradske infrastrukture
Jedan od konkretnih europskih primjera je španjolski projekt EDINT, odnosno podatkovni prostor za pametne urbane infrastrukture. Projekt vodi Španjolska federacija gradova i pokrajina uz potporu španjolskog Plana oporavka, transformacije i otpornosti te fondova NextGenerationEU. Službeni podaci navode da je riječ o nacionalnoj inicijativi vrijednoj gotovo 13 milijuna eura, koja uključuje 12 lokalnih jedinica te više od 36 poduzeća i istraživačkih centara.
EDINT je zamišljen kao neutralna jedinstvena pristupna točka za podatke pametnih gradova
Time bi se poduzećima, istraživačima i javnim upravama omogućio pristup urbanim podacima bez potrebe za pojedinačnim povezivanjem sa svakim gradom ili općinom. Španjolski portal datos.gob.es navodi da projekt treba objediniti informacije koje prikupljaju lokalne jedinice, ubrzati razvoj inovativnih usluga i smanjiti troškove pristupa podacima.
U središtu takvog pristupa nije tehnologija sama po sebi, nego upravljanje. EDINT uključuje razvoj infrastrukture i platforme, uključivanje lokalnih jedinica i zainteresiranih tvrtki, definiranje modela upravljanja, osiguravanje interoperabilnosti te uspostavu centara izvrsnosti i podatkovnih ureda. Predviđena su i tri područja primjene: pametna mobilnost, upravljanje gradovima i teritorijima te karta gospodarske i društvene aktivnosti.
Podaci moraju imati status strateške infrastrukture
Za europske gradove poruka je jasna: pametni grad više se ne može graditi kroz nepovezane aplikacije, zatvorene dobavljačke sustave i izolirane baze podataka. Da bi javne usluge doista postale prilagodljive, uključive i učinkovite, podaci moraju imati status strateške infrastrukture.
No jednako važno, moraju biti povezani s iskustvom građana, lokalnim znanjem i demokratskim nadzorom. Bez toga “grad na zahtjev” lako može ostati samo tehnološka vizija; s dobro uređenim podatkovnim prostorima, postaje realan alat za bolje javne usluge i odgovornije upravljanje urbanim životom.
