Zgrada ispisana u 34 dana: je li ovo budućnost europskog stanovanja?
NOVA NAJVEĆA 3D PRINTANA STAMBENA ZGRADA U EUROPI: U francuskom Bezannesu niknula je zgrada koja bi mogla promijeniti način na koji Europa gradi stanove. Dvanaest socijalnih stanova ispisano je betonom za samo 34 dana. Je li ovo budućnost europskog stanovanja?
Projekt pokazuje kako roboti mogu ubrzati gradnju, smanjiti potrošnju materijala i otvoriti novo poglavlje stanovanja u gradovima.
Robot umjesto oplate
U trenutku kada se europski gradovi sve teže nose s nedostatkom priuštivih stanova, iz Francuske stiže građevinski eksperiment koji zvuči kao prizor iz budućnosti. U Bezannesu, nedaleko od Reimsa, dovršena je ViliaSprint², najveća 3D ispisana stambena zgrada u Europi. Riječ je o trokatnici s 12 socijalnih stanova i približno 800 četvornih metara stambene površine, čiji su nosiva konstrukcija i zidovi izrađeni izravno na gradilištu tehnologijom 3D ispisa betona.
Projekt je razvio francuski pružatelj socijalnog stanovanja Plurial Novilia, uz arhitektonsko rješenje studija HOBO Architecture, izvedbu tvrtke PERI 3D Construction, pisač COBOD BOD2 i posebno razvijenu betonsku smjesu Holcimove tehnologije TectorPrint. Umjesto klasične oplate, zidanja i dugotrajnog ručnog rada, golemi portalni pisač nanosio je sloj po sloj materijala prema digitalnom modelu zgrade.
Najveći adut projekta nije samo brzina, nego i činjenica da je riječ o stvarnoj stambenoj zgradi, a ne o demonstracijskom paviljonu. Stanovi su namijenjeni svakodnevnom životu, a projekt je zamišljen kao izravna usporedba s gotovo jednakom zgradom na istoj lokaciji, izgrađenom tradicionalnim metodama. Prema podacima sudionika projekta, 3D ispisana varijanta završena je oko tri mjeseca brže.
Zakrivljeno pročelje bez dodatnog troška
Jedna od najzanimljivijih značajki zgrade njezin je zaobljeni tlocrt i zakrivljeno pročelje. Kod klasične gradnje takvi bi oblici često značili skuplju oplatu, više radnih sati i složeniju izvedbu. Kod 3D ispisa, međutim, složenija geometrija ne mora automatski značiti i znatno veći trošak. Pisač jednako precizno slijedi ravnu i zakrivljenu liniju, što arhitektima otvara prostor za oblikovanje zgrada koje nisu nužno skuplje samo zato što nisu pravokutne.
Graditelji ističu i ekološku stranu projekta. Budući da se beton priprema na gradilištu, smanjuje se potreba za prijevozom materijala, a optimizirani oblik konstrukcije omogućio je približno deset posto manju potrošnju betona. Zgrada koristi i rješenja usmjerena na održivost, poput središnje dizalice topline i fotonaponskog sustava, dok se u projektu spominje i primjena bio- i geološki temeljenih materijala.
Brža gradnja, ali ne i čarobni štapić
Iako ViliaSprint² pokazuje koliko daleko može ići automatizirana gradnja, stručnjaci upozoravaju da 3D ispis još nije univerzalna zamjena za klasično graditeljstvo. Pisač ne gradi cijelu zgradu sam: potrebni su temelji, međukatne konstrukcije, instalacije, završni radovi, nadzor, projektiranje i usklađivanje s propisima. Tehnologija je najjača ondje gdje može smanjiti vrijeme izrade nosivih zidova, potrošnju materijala i broj radnika potrebnih za najzahtjevnije faze gradnje.
Ipak, u sektoru socijalnog stanovanja takve uštede mogu imati velik učinak. Ako se zgrade mogu graditi brže, uz manje otpada i s većom slobodom oblikovanja, 3D ispis mogao bi postati važan alat u borbi protiv stambene krize. Francuski primjer posebno je zanimljiv jer nije riječ o luksuznoj vili ili tehnološkom izlogu, nego o zgradi namijenjenoj stanarima kojima je priuštivo stanovanje najpotrebnije.
ViliaSprint² zato nije samo građevinska zanimljivost, nego i mogući nagovještaj drukčijeg modela stanogradnje: digitalno projektirane, brže izvedene i materijalno učinkovitije. Ako se tehnologija pokaže pouzdanom u svakodnevnoj uporabi, zgrada iz Bezannesa mogla bi postati jedan od onih projekata na koje će se građevinska industrija vraćati kao na početak nove faze — trenutak kada su se stanovi u Europi počeli ne samo graditi, nego i ispisivati.
