Sveučilište u Beču istražilo razvoj slušnih i tjelesnih reakcija na glazbu kod beba

Istraživanje razvojnih psihologa, u kojem je sudjelovalo i Sveučilište u Beču, pokazalo je da mozak obrađuje glazbu od trećeg mjeseca života, a ples počinje tek pred kraj prve godine života. Osim toga, pokazalo se i da je glazba izvrstan alat za povezivanje percepcije, pokreta i pažnje u ranom razvoju djeteta.

Sve kulture dijele sposobnost prepoznavanja glazbe i reagiranja na nju pokretom. Kod odraslih je ljudi način obrade glazbe vrlo dobro istražen, no još je uvijek nejasno kako i kada dojenčad glazbene podražaje počinje pretvarati u spontane tjelesne pokrete. U nedavnom je istraživanju međunarodni tim stručnjaka pokušao odgovoriti na ovo pitanje. Na čelu tima bili su znanstvenici sa Sveučilišta u Beču te Talijanskog instituta za tehnologiju. Istraživanje je objavljeno u stručnom časopisu eLife.

Kako i kada tijekom svog razvoja ljudi počinju plesati dok slušaju glazbu?

Tim se pitanjem bavio međunarodni tim razvojnih psihologa. Cilj je bio istražiti kako se muzikalnost u svojim senzoričkim i motoričkim komponentama razvija tijekom ranog djetinjstva. Do tog trenutka nije provedeno nijedno istraživanje koje je istovremeno sustavno mjerilo aktivnost mozga i spontane tjelesne pokrete beba dok slušaju glazbu.

Za potrebe ovog istraživanja 79 je dojenčadi u dobi od tri, šest i dvanaest mjeseci slušalo dječje pjesmice. Kako bi usporedili njihove reakcije, bebama su također puštane i ritmički i melodijski izmiješane verzije istih pjesmica kao i verzije u kojima je visina tona bila namjerno promijenjena.

Dok su bebe slušale ovakvu glazbu, stručnjaci su metodom elektroencefalografije snimali njihovu moždanu aktivnost, a tjelesne pokrete analizirali su koristeći DeepLabCut, sustav za praćenje pokreta putem videozapisa bez markera. To im je omogućilo sinkronizirano praćenje i uspoređivanje neuronskih reakcija u mozgu te obrazaca pokreta dojenčadi kao što je mahanje rukama ili njihanje trupa.

Analiza je potvrdila da već tromjesečne bebe pokazuju pojačanu moždanu aktivnost kada slušaju strukturiranu glazbu u usporedbi s nasumično izmiješanim tonskim nizovima. Voditeljica istraživanja Trinh Nguyen sa Sveučilišta u Beču stoga je zaključila da auditivna obrada glazbe počinje vrlo rano u razvoju djeteta.

Podaci o pokretima pružili su nijansiraniju sliku – osnovna povezanost između glazbe i pokreta bila je mjerljiva u svim ispitanim dobnim skupinama

Ipak, složeniji i strukturno jasniji obrasci pokreta kao odgovor na glazbu zamijećeni su samo kod djece u dobi od dvanaest mjeseci. Koordinirana sinkronizacija pokreta s ritmom glazbe nije primijećena ni u jednoj dobnoj skupini. Također je primijećeno da su viši tonovi izraženije stimulirali pokrete u svim ispitanim dobnim skupinama. Istraživanje je tako pokazalo da mozak u razvoju postupno uči kako glazbu pretvarati u spontane pokrete te da oni s vremenom postaju sve složeniji.

Rezultati istraživanja također su pokazali da je glazba čak i za vrlo malene bebe više od tek pozadinskog zvuka. Već u prvih šest mjeseci života mozak obrađuje glazbene strukture, a odgovarajući obrasci kretanja postupno se razvijaju. Za roditelje i odgajatelje to znači da zajedničko pjevanje, ritmičko ljuljanje i ponavljane glazbene rutine mogu biti vrlo značajna iskustva već u prvoj godini života, čak i ako se bebe još uvijek vidljivo ne kreću u skladu s ritmom, pojasnila je Stefanie Höhl, voditeljica istraživanja sa Sveučilišta u Beču.

Glazba se stoga može shvatiti kao rani prostor za interakciju u kojem se percepcija, pažnja i kretanje međusobno postupno povezuju.