Kako to da stabla masline mogu živjeti po 4.000 godina?
Diljem Portugala evidentirane su brojne masline stare više od dvije tisuće godina, a pojedini primjerci potječu iz vremena mnogo prije nastanka portugalske države. Jedna maslina u Alenteju, prema procjeni stručnjaka, mogla bi biti stara više od 3700 godina. U čemu je njihova tajna?
Portugal je poznat po maslinicima i proizvodnji maslinova ulja, no među milijunima stabala kriju se i pravi živi spomenici. Diljem zemlje evidentirane su brojne masline stare više od dvije tisuće godina, a pojedini primjerci potječu iz vremena mnogo prije nastanka portugalske države. Jedna maslina u Alenteju, prema procjeni stručnjaka, mogla bi biti stara više od 3700 godina.
Istraživanje i procjenu starosti tih stabala već godinama provode stručnjaci portugalskog Sveučilišta Trás-os-Montes e Alto Douro (UTAD). Budući da su debla vrlo starih maslina često šuplja, uobičajeno određivanje starosti brojanjem godova uglavnom nije moguće. Portugalski istraživači zato su razvili i patentirali metodu kojom se starost procjenjuje matematičkim modelom na temelju karakteristika debla, među ostalim njegova promjera, visine i opsega.
Maslina koja je rasla još u doba drevnih civilizacija
Jedan od najpoznatijih primjera je Oliveira do Mouchão u mjestu Cascalhos, u župi Mouriscas na području Abrantesa. Njezina je starost procijenjena na oko 3350 godina, što znači da je počela rasti stoljećima prije početka naše ere. Gradske vlasti Abrantesa navode da je stablo 2007. proglašeno stablom od javnog interesa, dok je istraživanje UTAD-a njegovu starost procijenilo upravo na 3350 godina.
Dimenzije stabla jednako su impresivne kao i njegova starost. Oliveira do Mouchão ima šuplje deblo, a opseg pri bazi iznosi oko 11,2 metra. Stablo je duboko utkano i u lokalnu povijest: prema predaji, ribari su se nekoć okupljali pokraj stare masline prije odlaska prema ribolovnim mjestima uz Tejo. Upravo se s tom tradicijom povezuje i današnje ime stabla.
Unatoč tisućljećima iza sebe, maslina i dalje živi i daje plodove
Euronews, pozivajući se na podatke UTAD-a, navodi da je početkom 2022. još proizvodila masline unatoč snažno izdubljenom i stoljećima oblikovanom deblu. Sveučilišni stručnjaci tijekom godina certificirali su i brojne druge tisućljetne masline diljem Portugala. Među njima je primjerak u Santa Iriji de Azóia, na području Louresa, čija je starost procijenjena na približno 2850 godina, kao i masline na području Monsaraza, gdje je jedna procijenjena na oko 2450 godina.
No Oliveira do Mouchão možda ipak nije najstarija portugalska maslina. Na imanju Herdade do Peso u Vidigueiri, u okrugu Beja u Alenteju, identificirana je Oliveira do Peso, čija je starost prema procjeni iz 2021. veća od 3700 godina. Na istom se imanju nalazi skupina drevnih maslina čija ukupna procijenjena starost premašuje 7000 godina. Oliveira do Peso bila je i kandidatkinja za portugalsko Stablo godine 2024.
Važno je pritom razlikovati različite razine potvrđenosti podataka. Oliveira do Mouchão ima dobro dokumentiranu procjenu od 3350 godina, koju navode UTAD, lokalne vlasti i portugalske turističke institucije. Tvrdnja o više od 3700 godina za Oliveiru do Peso temelji se na procjeni povezanoj s projektom certificiranja tisućljetnih maslina te je zato preciznije govoriti o procijenjenoj, a ne apsolutno dokazanoj starosti stabla.
Tajna dugovječnosti krije se u nevjerojatnoj sposobnosti obnavljanja
Masline mogu dosegnuti starost kakvu uspijeva ostvariti vrlo malo biljnih vrsta. José Luís Louzada, istraživač UTAD-a koji je razvio metodu procjene starosti, njihovu iznimnu dugovječnost povezuje prije svega sa sposobnošću stalnog pomlađivanja. Čak i vrlo star dio stabla može ponovno potjerati mladice, zbog čega maslina može nastaviti rasti i donositi plodove premda su pojedini dijelovi njezina debla odavno propali.
Drugi važan razlog je prilagođenost mediteranskim uvjetima. Maslina dobro podnosi vruća i suha ljeta te je tijekom tisućljeća razvila iznimnu otpornost na okolišne stresove. Upravo kombinacija snažnog korijenskog sustava i sposobnosti regeneracije omogućuje pojedinim stablima da nadžive desetke ljudskih generacija. Prema Louzadi, u teoriji je njihova sposobnost obnavljanja takva da im je životni vijek iznimno teško unaprijed ograničiti.
Najveća koncentracija takvih starih primjeraka u Portugalu nalazi se uglavnom južno od rijeke Mondego. Tisućljetne masline evidentirane su, među ostalim, na područjima Estremoza, Montemor-o-Nova, Beje, Évore, Vilamoure i Lagoae, ali i znatno sjevernije, primjerice u parku Serralves u Portu. Portugalski stručnjaci svoje su metode primjenjivali i izvan zemlje, uključujući Španjolsku i Francusku, a na Menorci je potvrđen primjerak star više od 2300 godina.
Ta stabla stoga nisu samo poljoprivredne biljke nego živi arhivi mediteranskog krajolika. Dok su se mijenjale države, granice, jezici i civilizacije, pojedine portugalske masline nastavile su rasti na istom mjestu – i, nakon više od tri tisućljeća, još uvijek stvarati nove listove i plodove.
