Švedska je od starih lopatica vjetroturbina napravila nešto što svakodnevno koristi stotine ljudi
Što učiniti s golemim lopaticama vjetroturbina kada nakon desetljeća rada više nisu potrebne? U švedskom Lundu pronašli su neočekivan odgovor: 57 starih lopatica pretvorili su u dio parkirališne zgrade za 365 vozila, pokazujući kako otpad zelene energije može dobiti sasvim novi život.
Vjetroelektrane jedan su od ključnih simbola prelaska s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, ali iza njihove zelene slike krije se problem o kojem se sve češće govori – što napraviti s dijelovima vjetroturbina nakon završetka njihova uporabnog vijeka? Čelični i betonski dijelovi relativno se jednostavno mogu ponovno iskoristiti ili reciklirati, no lopatice predstavljaju znatno veći izazov.
Upravo je taj problem poslužio kao inspiracija za neobičan projekt u švedskom gradu Lundu. U novoj četvrti Brunnshög otvorena je parkirališna zgrada Niels Bohr, čiji su veliki dijelovi pročelja napravljeni od iskorištenih lopatica vjetroturbina. Prema podacima energetskog koncerna Vattenfall, riječ je o prvom takvom parkirališnom objektu u Europi.
Od danske vjetroelektrane do švedskog parkirališta
Za projekt je iskorišteno ukupno 57 lopatica iz Vattenfallove kopnene vjetroelektrane Nørre Økse Sø u Danskoj, koja je prestala s radom 2023. godine. Umjesto da nakon demontaže završe kao otpad, lopatice su prevezene u Lund i prilagođene novoj arhitektonskoj ulozi.
Njihova nova funkcija nije nosiva. Dijelovi lopatica iskorišteni su kao svojevrsni vanjski zidovi, odnosno elementi pročelja parkirališne zgrade. Time je materijal koji je desetljećima bio izložen snažnom vjetru, kiši, temperaturnim promjenama i velikim mehaničkim opterećenjima dobio novi uporabni vijek.
Zgrada ima pet etaža i 365 parkirališnih mjesta, među kojima je 40 mjesta s mogućnošću punjenja električnih vozila. Projekt se pritom ne zaustavlja na ponovnoj uporabi lopatica. Na krovu su postavljeni solarni paneli povezani sa sustavom za pohranu energije, što omogućuje da se dio proizvedene električne energije pohrani i upotrijebi za punjenje vozila i kada Sunce ne sja.
Ideju je razvio arhitekt Jonas Lloyd, nakon što je čitao o problemima američke industrije vjetroenergije s odlaganjem starih lopatica. Njegov je cilj bio postići ono što naziva „vidljivom održivošću“ – umjesto skrivanja ponovno upotrijebljenog materijala, posjetitelj bi već pogledom na zgradu trebao razumjeti od čega je njezino pročelje nastalo.
Zašto je lopatice tako teško reciklirati?
Problem starih lopatica proizlazi upravo iz svojstava zbog kojih su toliko dobre tijekom rada. Moraju biti istodobno lagane, čvrste i dovoljno otporne da desetljećima podnose ekstremna opterećenja. Zato se izrađuju od složenih kompozitnih materijala koji mogu uključivati staklena i ugljična vlakna, epoksidne smole, balzu, metale i druge materijale povezane u vrlo čvrstu strukturu.
Razdvojiti te materijale nakon nekoliko desetljeća nije jednostavno ni jeftino. Prema udruženju WindEurope, do 90 posto ukupne mase vjetroturbine već se može reciklirati uobičajenim postupcima, ali upravo lopatice ostaju jedan od najvećih izazova. Europska industrija vjetroenergije obvezala se da će umjesto odlaganja lopatice ponovno koristiti, prenamjenjivati, reciklirati ili oporabljivati.
Potreba za takvim rješenjima brzo će rasti. WindEurope navodi da Europa danas raspolaže s oko 290 GW instalirane energije vjetra, dok će približno 80 GW postojećih kapaciteta do 2030. dosegnuti kraj svojega predviđenog tehničkog uporabnog vijeka. To ne znači da će svi ti uređaji odmah biti uklonjeni, ali količina opreme koju će trebati obnoviti, ponovno upotrijebiti ili reciklirati znatno će se povećavati.
Europska unija zato financira i projekte poput REWIND-a i REFRESH-a, koji razvijaju nove postupke rastavljanja, obrade i recikliranja kompozitnih materijala iz lopatica. Istražuju se mehanički, toplinski i kemijski postupci kojima bi se vrijedna vlakna i drugi materijali mogli vratiti u industrijsku uporabu.
Klupa, zvučna barijera ili – pročelje zgrade
Recikliranje, međutim, nije jedina mogućnost. Prije nego što se složena konstrukcija usitni i pokuša razdvojiti na sirovine, često postoji jednostavnije rješenje: iskoristiti postojeći oblik i čvrstoću lopatice za potpuno novu namjenu.
U Europi se već razvijaju projekti u kojima stare lopatice postaju zvučne barijere, dijelovi namještaja i građevinski elementi. WindEurope među primjerima kružnog gospodarstva ističe nizozemski projekt Blade Barrier, u kojem se cijele lopatice koriste za izradu prepreka za zaštitu od buke.
Europska komisija također upozorava da su kompozitne lopatice zbog svoje veličine, mase i slojevite strukture zahtjevne za zbrinjavanje, dok istraživanja pokazuju da prenamjena može biti jedan od načina smanjivanja njihova okolišnog otiska.
Parkirališna zgrada u Lundu zato je zanimljiva mnogo više zbog ideje nego zbog samih 57 lopatica. Ona pokazuje da infrastruktura obnovljivih izvora energije ne mora završiti svoj život onoga trenutka kada prestane proizvoditi električnu energiju.
Lopatica koja se godinama okretala iznad danske vjetroelektrane danas može biti dio zgrade u Švedskoj. A upravo bi takav način razmišljanja – u kojem se prije bacanja postavlja pitanje može li postojeći predmet dobiti novu funkciju – mogao postati jedan od važnijih principa kružnog gospodarstva budućnosti.
