Zelena energija ruši rekorde, a emisije CO2 ne padaju: Gdje zapinje energetska tranzicija?

Obnovljivi izvori rastu rekordnom brzinom, ali globalne emisije još ne padaju. Dok sunce i vjetar osvajaju elektroenergetski sustav, rast potrošnje, umjetna inteligencija i zastarjele mreže gutaju dio dobitaka. Energetska tranzicija zato ulazi u ključnu fazu: više nije dovoljno samo graditi. Zašto?!

Svijet nikada nije gradio toliko solarnih elektrana, vjetroelektrana i baterijskih sustava, no ključni pokazatelj klimatske borbe i dalje ne ide željenim smjerom. Globalne emisije ugljikova dioksida ne smanjuju se dovoljno brzo, a posljednji podaci pokazuju koliko je složen prijelaz s fosilnih goriva na niskougljičnu energetiku.

Prema analizi Euronewsa, u čistu energiju danas se ulaže oko 1,9 bilijuna eura godišnje. Ipak, rast proizvodnje iz novih čistih izvora uspijeva pokriti tek oko 40 posto povećanja ukupne potražnje za energijom. Rezultat je svojevrstan „paradoks napretka“: zelena energetika napreduje, ali svijet istodobno troši sve više energije.

Obnovljivi izvori rastu, ali raste i potrošnja

Podaci Međunarodne agencije za energiju (IEA) pokazuju koliko je promjena zapravo velika. Tijekom 2025. u svijetu je dodano rekordnih oko 800 gigavata obnovljivih kapaciteta prema metodologiji IEA-e, pri čemu je približno tri četvrtine otpalo na solarne elektrane. Solar je prvi put postao pojedinačno najveći izvor rasta ukupne svjetske potražnje za energijom, dok su niskougljični izvori zajedno pokrili gotovo 60 posto njezina povećanja.

IRENA, koristeći drukčiju metodologiju statistike kapaciteta, navodi 692 GW novih obnovljivih kapaciteta u 2025. te procjenjuje da su obnovljivi izvori na kraju godine činili oko 49 posto ukupno instalirane svjetske proizvodne snage. Čak 85,6 posto svih novih elektrana priključenih tijekom godine pripadalo je obnovljivim izvorima.

Unatoč tome, energetske emisije CO₂ u 2025. nisu pale. Prema IEA-i, povećale su se za približno 0,4 posto, odnosno oko 145 milijuna tona, dosegnuvši gotovo 38,4 milijarde tona. Dobra je vijest da je rast znatno usporio. Još važnije, IEA procjenjuje da su solarne i vjetroelektrane, nuklearna energija, električni automobili i dizalice topline instalirani od 2019. spriječili oko tri milijarde tona dodatnih godišnjih emisija CO₂.

Umjetna inteligencija i klima stvaraju novu glad za strujom

Jedan od razloga zbog kojih se učinak obnovljivih izvora još ne vidi snažnije u globalnim emisijama jest eksplozivan rast potrošnje električne energije. Ekstremne vrućine povećavaju korištenje klimatizacijskih uređaja, elektrifikacija prometa i grijanja stvara novu potražnju, a sve važniji čimbenik postaju podatkovni centri potrebni za razvoj umjetne inteligencije.

Euronews navodi da je potrošnja energije podatkovnih centara tijekom 2025. porasla 17 posto te da oni sada troše približno 1,5 do dva posto ukupne svjetske energije. Do kraja desetljeća njihova bi se potrošnja mogla udvostručiti.

Istodobno se pojavljuje još jedan problem – električne mreže ne razvijaju se jednakom brzinom kao proizvodnja. U Europi oko 375 GW obnovljivih projekata čeka mogućnost priključenja na mrežu, dok se u američkim redovima za priključenje nalazi čak oko 2.300 GW projekata. Drugim riječima, problem sve manje predstavlja sama mogućnost proizvodnje čiste električne energije, a sve više infrastruktura koja je mora prenijeti do potrošača.

Sljedeća bitka vodi se za mreže, baterije i fosilna goriva

Promjena se ipak ubrzava. Prema najnovijoj IEA-inoj prognozi, obnovljivi izvori trebali bi tijekom 2026. prestići ugljen u globalnoj proizvodnji električne energije. Njihov udio mogao bi s približno 33 posto u 2025. porasti na 37 posto do 2027. godine. Međutim, emisije elektroenergetskog sektora ove bi godine, zbog većeg korištenja ugljena i drugih čimbenika, mogle čak porasti oko jedan posto.

To pokazuje zašto samo postavljanje novih solarnih panela i vjetroturbina neće biti dovoljno. Potrebne su snažnije elektroenergetske mreže, masovnija pohrana energije, fleksibilnija potrošnja te postupno zatvaranje elektrana na ugljen, naftu i plin. Jednako važna bit će elektrifikacija prometa, industrije, grijanja i hlađenja jer električna energija danas predstavlja tek dio ukupne svjetske potrošnje energije.

Posebno brz učinak moglo bi donijeti smanjivanje emisija metana iz naftne i plinske industrije, odlagališta otpada i prehrambenog sustava. Istodobno, energetska učinkovitost može usporiti rast potražnje i omogućiti da svaki novi gigavat obnovljivih izvora konačno počne istiskivati fosilna goriva umjesto da samo zadovoljava novu potrošnju.

Svijet je, dakle, možda stigao do prijelomne točke energetske tranzicije. Tehnologija za masovnu proizvodnju čiste električne energije postoji i širi se rekordnom brzinom. Pravi uspjeh, međutim, neće se mjeriti brojem novih solarnih panela i vjetroturbina, nego trenutkom kada njihovo širenje počne donositi trajan i ubrzan pad globalnih emisija.