Solarna eksplozija: Svijet je stigao do tri teravata, a sljedeći bi mogao doći brže nego što očekujemo

Solarna energija upravo je preskočila granicu koja je donedavno zvučala gotovo nestvarno: tri teravata instalirane snage. Dok je za prvi teravat trebalo desetljećima, sljedeća dva stigla su u samo nekoliko godina. Brojke iz 2026. pokazuju da se svjetska elektroenergetika mijenja sve brže nego prije.
Solarna energija više nije tek jedan od alternativnih izvora energije. Postala je jedan od glavnih pokretača izgradnje novih elektroenergetskih kapaciteta u svijetu, a brzina kojom se posljednjih godina širi pokazuje razmjere promjene.
Prema izvješću udruženja SolarPower Europe, tijekom 2025. u svijetu je instalirano rekordnih 664 GW novih fotonaponskih kapaciteta, 12 posto više nego godinu prije. Time je svjetska solarna flota početkom 2026. prešla granicu od tri teravata.
Posebno je zanimljiva brzina kojom su dosegnute posljednje velike prekretnice. Podaci koje prenosi pv magazine pokazuju da je svijetu trebalo približno deset godina da od 100 GW, dosegnutih 2012., stigne do prvog teravata. Drugi je dodan za manje od tri godine, a treći za manje od dvije. Različite baze podataka pritom nešto drukčije određuju točan trenutak prelaska granice od 3 TW, ali trend je nedvojben.
Sunce i vjetar prvi put pobijedili plin
Još važnija promjena vidi se kada se instalirana snaga pretvori u stvarno proizvedenu električnu energiju.
U travnju 2026. dogodilo se nešto što se nikada prije nije dogodilo na globalnoj razini: sunce i vjetar zajedno proizveli su više električne energije od elektrana na prirodni plin. Prema analizi energetskog instituta Ember, koju prenosi pv magazine, vjetroelektrane i solarne elektrane proizvele su rekordnih 531 TWh, odnosno 22 posto svjetske električne energije. Plinske elektrane istodobno su proizvele 477 TWh i držale udio od 20 posto.
Razlika od 54 TWh možda ne izgleda dramatično, ali usporedba s 2021. otkriva koliko se brzo sustav promijenio. U travnju te godine proizvodnja iz plina iznosila je gotovo identičnih 476 TWh, dok su sunce i vjetar zajedno davali samo 245 TWh. Drugim riječima, proizvodnja iz tih dvaju obnovljivih izvora u samo pet godina više se nego udvostručila, dok je proizvodnja iz plina ostala gotovo nepromijenjena.
Šira slika također pokazuje razmjere tranzicije. IRENA navodi da je tijekom 2025. u svijetu dodano čak 692 GW obnovljivih izvora, čime je njihov ukupni instalirani kapacitet dosegnuo 5.149 GW. Obnovljivi izvori činili su čak 85,6 posto ukupnog povećanja svjetskih elektroenergetskih kapaciteta, a solarna energija bila je uvjerljivo najveći pojedinačni pokretač rasta.
Od tih 692 GW novih obnovljivih kapaciteta, prema IRENA-i, oko 511 GW odnosilo se na solarnu energiju, a 159 GW na vjetar. Razlike u brojkama između IRENA-e, SolarPower Europe i drugih organizacija proizlaze iz različitih metodologija, primjerice načina evidentiranja fotonaponskih sustava i trenutka njihova priključenja. Sve baze, međutim, pokazuju isti smjer – iznimno brzo širenje fotonaponskih elektrana.
Ni SAD više ne može ignorirati ekonomiju sunca
Možda je još zanimljiviji primjer Sjedinjenih Američkih Država, gdje je energetska politika administracije predsjednika Donalda Trumpa ponovno snažno usmjerena prema fosilnim gorivima. Unatoč političkoj neizvjesnosti, tržišni podaci pokazuju sasvim drukčiju sliku novih ulaganja.
Prema podacima Solar Energy Industries Associationa i Wood Mackenzieja, koje prenosi pv magazine, SAD je samo tijekom prvog tromjesečja 2026. instalirao 7,8 GW novih solarnih kapaciteta. Sunce je samo činilo oko 60 posto svih novih kapaciteta za proizvodnju električne energije priključenih tijekom tromjesečja.
Kada se solarnoj energiji pribroje baterijski sustavi za pohranu, rezultat je još upečatljiviji: sunce i baterije zajedno činili su čak 91 posto svih novih američkih elektroenergetskih kapaciteta u prvom tromjesečju 2026.
To je važno jer baterije rješavaju jedan od najvećih nedostataka fotonaponskih elektrana – činjenicu da proizvode električnu energiju kada ima sunca, a ne nužno onda kada je potrošačima najpotrebnija. Širenjem velikih baterijskih postrojenja višak energije proizveden tijekom dana može se pohraniti i vratiti u mrežu nekoliko sati poslije.
Upravo će elektroenergetske mreže, pohrana energije i fleksibilnost potrošnje vjerojatno postati sljedeće veliko bojište energetske tranzicije. Analitičari upozoravaju da više nije dovoljno samo graditi nove solarne elektrane – mreže moraju biti sposobne prihvatiti ogromne količine promjenjive proizvodnje i prenijeti ih do mjesta potrošnje.
Tri teravata možda su tek početak
Tempo kojim su padale posljednje granice najbolje pokazuje koliko se promijenila uloga solarne energije. Prvi teravat bio je rezultat desetljeća tehnološkog razvoja, državnih poticaja, pada cijena panela i stvaranja globalnog proizvodnog lanca. Drugi i treći stigli su u djeliću tog vremena.
SolarPower Europe procjenjuje da je samo tijekom 2025. iz solarnih elektrana proizvedeno oko 2.778 TWh električne energije, što odgovara približno devet posto svjetske potražnje za električnom energijom. Organizacija ipak očekuje mogući privremeni pad novih instalacija tijekom 2026., nakon čega bi rast trebao biti nastavljen 2027.
Istodobno, podaci IRENA-e upozoravaju na veliku geografsku neravnotežu. Azija je tijekom 2025. bila zaslužna za više od 74 posto novih obnovljivih kapaciteta, a Kina ostaje daleko najveće solarno tržište. Prema podacima IEA PVPS-a, Kina je krajem 2025. imala približno 1.464 GW fotonaponskih kapaciteta, gotovo polovicu svjetske ukupne snage.
Zato tri teravata nisu završetak solarne revolucije, nego prije pokazatelj da ona ulazi u novu fazu. Glavno pitanje više nije može li se dovoljno solarnih panela proizvesti i postaviti, nego koliko brzo elektroenergetske mreže, baterije i tržišta mogu pratiti njihov rast.
Ako je za prvi veliki solarni teravat trebalo desetljećima, a za posljednji manje od dvije godine, četvrti možda neće biti vijest o dalekoj budućnosti. Mogao bi postati nova energetska prekretnica mnogo prije nego što se svijet navikne na ovu sadašnju.





