Europski „gradovi-spužve” pretvaraju kišu iz otpada u vrijedan resurs
Europski gradovi sve češće trpe dvije klimatske krajnosti: razorne poplave i dugotrajne suše. No što kada bi ulice, trgovi i parkovi mogli upijati kišu poput spužve, čuvati je za sušne dane i pritom hladiti grad? Novi pristup urbanističkom planiranju mogao bi promijeniti način na koji živimo s vodom.
Desetljećima su gradovi građeni prema jednostavnom načelu: kišnicu treba što brže odvesti s ulica u kanalizaciju. Međutim, klimatske promjene pokazuju koliko je takav pristup ograničen. Obilne oborine preopterećuju odvodne sustave, dok tijekom sušnih razdoblja gradovima nedostaje vode za održavanje zelenih površina.
Kako piše Euronews, europski gradovi sve se više okreću konceptu takozvanih „gradova spužvi” (sponge cities), koji kišnicu ne promatraju kao otpad, nego kao vrijedan prirodni resurs.
Kako grad može postati golema spužva?
Koncept je početkom 2000-ih razvio kineski krajobrazni arhitekt Kongjian Yu, zagovarajući povratak prirodnih procesa u urbana područja. Umjesto oslanjanja isključivo na betonske kanale i podzemne cjevovode, predložio je sustav parkova, močvara, zelenih krovova, propusnih površina i spremnika koji prihvaćaju, zadržavaju i postupno otpuštaju oborinsku vodu.
Takva infrastruktura omogućuje da se dio kišnice prirodno upije u tlo, obnavlja podzemne zalihe ili prikuplja za navodnjavanje. Istodobno se smanjuje opterećenje kanalizacije, a vegetacija ublažava učinak urbanih toplinskih otoka.
Kina je 2015. pokrenula program u 16 pilot-gradova, a već sljedeće godine uključila dodatnih 14. Cilj je da do 2030. godine čak 80 posto izgrađenih urbanih područja bude prilagođeno načelima grada spužve.
Prema Europskoj agenciji za okoliš, prirodna rješenja za upravljanje oborinskim vodama mogu istodobno smanjiti opasnost od poplava, poboljšati kvalitetu vode i ograničiti potrošnju pitke vode za potrebe koje ne zahtijevaju njezinu kakvoću.
Europski gradovi već pokazuju rezultate
Jedan od najpoznatijih primjera nalazi se u švedskom Malmöu, gdje je četvrt Augustenborg između 1998. i 2002. godine preobražena u svojevrsni laboratorij održivog upravljanja kišnicom. Izgrađeno je šest kilometara otvorenih kanala i deset retencijskih jezera, a na postojećim zgradama uređeno je više od 11.000 četvornih metara zelenih krovova.
Prema studiji europske platforme Climate-ADAPT, takva je preobrazba znatno poboljšala zaštitu četvrti od poplava, povećala bioraznolikost i stvorila kvalitetnije javne prostore.
U Rotterdamu je trg Benthemplein dobio potpuno novu funkciju. Za lijepog vremena služi za sport i druženje, ali tijekom obilnih kiša njegova tri bazena mogu privremeno prihvatiti čak 1,7 milijuna litara vode.
Kopenhagen je nakon katastrofalnih poplava 2011. godine, koje su prouzročile štetu od gotovo milijardu eura, razvio opsežan plan prilagodbe. Kako navodi mreža C40 Cities, pojedine prometnice, parkovi i javne površine projektiraju se tako da tijekom ekstremnih oborina privremeno preuzmu funkciju odvodnih koridora i spremnika vode.
Još jedan zanimljiv primjer dolazi iz nizozemskog Groningena, gdje se u okviru projekta LIFE COOL SQUARE betonirane površine zamjenjuju zelenilom, a kišnica prikuplja i zadržava za sušna razdoblja.
