Poslovi izgradnje gradova budućnosti: urbana zanimanja koja prije deset godina gotovo nisu ni postojala

Prije deset godina gradovi nisu zapošljavali stručnjake za ekstremne vrućine, noćni život ili umjetnu inteligenciju. Danas takvi poslovi postaju važan dio gradske uprave. Tko su novi ljudi koji oblikuju ulice, usluge i svakodnevicu te zašto bi bez njih pametni gradovi mogli ostati samo skupa ideja?

Digitalna transformacija, klimatske promjene i novi životni stilovi iz temelja mijenjaju način funkcioniranja gradova. Međutim, dok se mnogo govori o pametnim senzorima, umjetnoj inteligenciji i digitalnim platformama, znatno se manje pozornosti posvećuje ljudima koji tim tehnologijama trebaju upravljati.

Kako ističe Anastasia Sukhoroslova, osnivačica platforme All Things Urban, u članku objavljenom na portalu Tomorrow.City, posljednjih desetak godina donijelo je potpuno nova zanimanja u gradskim upravama. Njihova posebnost nije samo u novim znanjima, nego i u činjenici da povezuju područja koja su tradicionalno funkcionirala odvojeno.

Od stručnjaka za vrućine do gradonačelnika noćnog života

Jedno od najneobičnijih novih zanimanja jest koordinator za ekstremne vrućine (Chief Heat Officer). Prvu takvu dužnost na svijetu uvela je 2021. godine američka regija Miami-Dade, a ubrzo su je slijedili Atena, Freetown, Melbourne i drugi gradovi.

Zadatak takvog stručnjaka nije samo praćenje temperature. On koordinira mjere zaštite stanovništva od toplinskih valova, potiče sadnju drveća, razvoj zelenih površina, prilagodbu javnih prostora i zaštitu najugroženijih građana.

Prema analizi časopisa TIME, ekstremne vrućine postaju jedan od najvećih izazova urbanog života, zbog čega gradovi trebaju osobe koje će povezivati zdravstvo, urbanizam, promet i komunalnu infrastrukturu.

Još zanimljivije zanimanje jest takozvani noćni gradonačelnik (Night Mayor). Amsterdam je bio među pionirima tog koncepta, a London je 2016. uveo vlastitu dužnost posvećenu noćnom gospodarstvu.

Danas više od 60 gradova ima noćnog gradonačelnika ili posebno tijelo za upravljanje noćnim aktivnostima. Njihov posao nije organiziranje zabave, nego usklađivanje interesa stanovnika, ugostitelja, kulturnih ustanova, javnog prijevoza i sigurnosnih službi.

Kako objašnjava Svjetski gospodarski forum, gradovi sve više funkcioniraju 24 sata dnevno, pa noćno gospodarstvo zahtijeva jednako ozbiljno planiranje kao i dnevne aktivnosti.

Umjetna inteligencija stvara novu generaciju gradskih stručnjaka

Posebno brzo raste potreba za stručnjacima koji upravljaju gradskim podatcima i umjetnom inteligencijom.

Gradovi poput Barcelone i New Yorka već imaju rukovodeće stručnjake za podatke (Chief Data Officer), dok su Seattle i Louisville krajem 2025. među prvima u SAD-u imenovali visoke gradske dužnosnike posebno zadužene za umjetnu inteligenciju.

Njihova je odgovornost osigurati da se nove tehnologije koriste učinkovito, transparentno i sigurno, uz zaštitu privatnosti građana.

Prema američkoj organizaciji National League of Cities, umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u rad gradskih uprava, od automatizacije administrativnih postupaka do analize podataka i pružanja javnih usluga. tomorrow.city

Istodobno se razvija još jedna važna skupina stručnjaka: oni koji koriste geoprostorne podatke kako bi razumjeli što se događa u pojedinim gradskim četvrtima.

Takvi stručnjaci mogu analizirati gdje nedostaje zelenih površina, koje su prometnice najopasnije, gdje su najveći rizici od poplava ili u kojim dijelovima grada stanovnici imaju slabiji pristup javnim uslugama.

Zanimljivo je da budućnost ne pripada isključivo informatičarima. Sve su traženiji stručnjaci koji istodobno razumiju urbanizam, tehnologiju, društvene potrebe i komunikaciju s građanima.

Što to znači za hrvatske gradove?

Promjene su već vidljive i u Hrvatskoj. Primjerice, Grad Zagreb unutar svojeg upravnog sustava ima Sektor za nove tehnologije, koji obuhvaća i poslove automatizacije, robotike, umjetne inteligencije i računalnog vida. To pokazuje kako se tradicionalna gradska administracija postupno prilagođava novim tehnološkim izazovima.

Za manje hrvatske gradove to ne mora značiti otvaranje desetaka novih radnih mjesta. Mnogo važnije može biti razvijanje novih kompetencija postojećih zaposlenika, zajedničko angažiranje specijaliziranih stručnjaka ili suradnja s fakultetima i tehnološkim tvrtkama.

Istraživanje kanadskog ICTC-a potvrđuje da će budućim stručnjacima za pametne gradove, uz digitalnu pismenost, biti posebno važne komunikacijske vještine, sposobnost suradnje i razumijevanje složenih društvenih problema. ICTC

Upravo je to možda najvažnija poruka ove transformacije. Pametan grad ne nastaje kupnjom tehnologije, nego sposobnošću ljudi da je iskoriste za rješavanje stvarnih problema.

Gradovi budućnosti zato neće trebati samo nove računalne sustave, senzore i algoritme. Trebat će i potpuno drukčije stručnjake, sposobne povezati tehnologiju, okoliš i potrebe stanovnika.

A možda će se već za nekoliko godina u natječajima hrvatskih gradova pojavljivati radna mjesta poput koordinatora urbane otpornosti, stručnjaka za gradske digitalne blizance ili voditelja odgovorne primjene umjetne inteligencije.

Jer budućnost gradova neće ovisiti samo o tome koliko su njihove tehnologije pametne, nego prije svega o tome koliko su pametno organizirani ljudi koji njima upravljaju.