U subotu izložba fotografija autentičnog Rovinja – Rovigno

U subotu, 12. rujna u 20 h u Centru Vizualnih umjetnosti „Batana“ otvara se samostalna izložba fotografija: „Rovinj u kadru – Grad koji diše“ autora Dragana Lapčevića iz Beograda. Tematski motivi u ovom su projektu posvećeni gradu Rovinju – Rovigno, a snimljeni su za višekratnih boravaka Dragana Lapčevića u Rovinju – Rovigno.
Donosi izmjenu kadrova grada u jutarnjim satima i za večernjeg odmora, ljetne turističke gužve i trenutaka zimske tišine, intenzivnog turističkog pogona i opuštene svakodnevice stanovnika.
U Lapčevićevu ciklusu fasade, pločnici, molovi i morska površina postaju pozornice, tragovi i okviri kontinuirane ljudske prisutnosti u prostoru. Takav pogled blizak je tradiciji žanra ulične fotografije. U njezinu središtu je promatranje javnog prostora u kojem se ljudi, predmeti, svjetlost i vrijeme susreću bez unaprijed zadanog scenarija. Prostor ulične fotografije može biti svaka situacija u kojoj se u kadru privatno iskustvo susreće s javnim životom (npr. uski prolaz, prag kuće, terasa, luka, obala, prozor ili mol).
Ponekad znamo, a ponekad ne znamo tko su fotografirani ljudi, što se događalo prije snimanja ili što bi se možda moglo dogoditi već u sljedećem kadru. Ta otvorenost važna je za uličnu fotografiju jer u tom žanru fotograf zaustavlja trenutak, ali ne zatvara njegovu priču.

Prepoznatljivi mediteranski motivi
Autor nudi grad s prepoznatljivim mediteranskim motivima gdje prepoznajemo rovinjsku luku, uske ulice starog grada i toranj sv. Eufemije, ali unatoč tome njegov interes usmjeren je prema onome što se događa u prijelaznim prostorima, između ili unutar prepoznatljivih motiva (u iščekivanju, radu, predahu, susjedskim razgovorima, dodiru ili pri slučajnom susretu). Grad se zato pojavljuje kao proces i prostor koji neprestano nastaje kroz živote ljudi koji se njime kreću, rade, odmaraju, vole se, čekaju ili samo prolaze.
Crno-bijela fotografija zajednički je jezik cijelog ciklusa i dobro povezuje motive koji su na prvi pogled različiti. U Lapčevićevu radu ona djeluje kao način redukcije. Uklanjanjem boje smanjio je vizualnu buku, a povećao važnost odnosa svjetla i sjene, volumena, teksture, geste i kompozicije. Fotografije postaju prostor kontrasta, materijala i ljudskih djela zbog kojih grad diše. Izložba je zbog svih ovih navoda bez sumnje, vrijedna posjete.





