Evo kako se može povezati proizvodnja čokolade, hvatanje ugljika i proizvodnja zelene energije
Novo postrojenje u gradu proizvodit će biougljen, zadržavati CO2 i proizvoditi održivu energiju
Prošli tjedan tvrtka Circular Carbon otvorila je svoj prvi njemački pogon u Hamburgu. Tvrtka proizvodi biougljen – tvar koja može uhvatiti CO2 iz organskih materijala, a glavni sastojak u postrojenju su ljuske kakaovca – otpadni proizvod proizvodnje čokolade.
Tvar ima širok raspon namjena, ali Circular Carbon se specijalizirao za proizvodnju biougljena koji imitira treset, savršen kao vrsta gnojiva ili stočne hrane. Osim toga, otpadna toplina nastala tijekom proizvodnog procesa pumpa se u obližnje industrijsko postrojenje i reciklira.
Biougljen
Biougljen je tvar koja se proizvodi provođenjem ugljika i organskog otpada kroz proces poznat kao piroliza – primjenom topline u inertnoj atmosferi. Ovo proizvodi tvar nalik ugljenu koja je vrlo otporna na raspadanje, rađajući koncept pirogenog hvatanja i skladištenja ugljika.
U slučaju Circular Carbona i njihovog pogona u Hamburgu, glavna sirovina koja se koristi za proizvodnju biougljena su ljuske kakaovca, nusproizvod u proizvodnji čokolade. Materijal se obrađuje toplinom, pri čemu se oslobađa nusprodukt u obliku pare. Para se zatim usmjerava u obližnje industrijsko postrojenje, zamjenjujući njihovu potrebu za toplinom fosilnih goriva.
Oplemenjivanje tla prerađenim otpadom
Dobiveni biougljen ima mnogo svojstava koja podsjećaju na treset jer se proizvodi s hranjivim nutrijentima bogatim otpadom hrane. To ga čini savršenim kao vrstu gnojiva, koje može povećati produktivnost kiselih i osiromašenih tala, poboljšavajući poljoprivredu.
Također se može koristiti kao hrana za životinje ili građevinski materijal, kao i kao spužva za vlaženje drveća u urbanim sredinama.
Prema službenoj izjavi, prenosi TheMayor, postoji mnogo materijala bogatih hranjivim tvarima pogodnih za proizvodnju biougljena, uključujući zobene ljuske, koštice voća, slamu i zeleni otpad općenito. Na taj se način organski ostaci mogu zadržati u nereaktivnom obliku koji se sporo raspada, umjesto da trunu, oslobađajući sav svoj ugljik u atmosferu.
