Hoće li hrvatski digitalni puk imati koristi od vize za digitalne nomade?
Najava uvođenja vize za digitalne nomade pokazuje koliko je važnije “regulirati” poslovne turiste kao PR kampanju od olakšavanja poslovanja domaćim digitalnim nomadima i tehnološkim profesionalcima.
Lakoća kojom je najavljena viza za “digitalne nomade” najbolje govori o prioritetima hrvatske vlade kad je u pitanju olakšavanje poslovanja – za strance – i za građane.
Premijer Andrej Plenković prošli je tjedan na Twitteru najavio kako će Hrvatska biti jedna od prvih zemalja na svijetu koja će zakonski regulirati boravak “digitalnih nomada”, nakon sastanka s osnivačem WebPowera Jan de Jongom.
Tako lako?
Dok se Glas poduzetnika kroz sve medije mora probijati kako bi se poduzetnicima olakšalo poslovanje u koronakrizi, i dok se brojne druge udruge i aktivisti godinama bore za olakšavanje poslovanja, sad smo u tren oka pokrenuli pitanje stranaca koji dolaze raditi na Jadran – jer su turisti?!
Situacija je nekima bila tako apsurdna da su se s njom i našalili, poput Hrvoja Balena, suosnivača prvog privatnog tehničkog sveučilišta u Hrvatskoj, Algebre, koji se već godinama pokušava izboriti za studentske vize (o čemu je govorio u Netokracija Podcastu) kako bi strani studenti mogli studirati, i poput digitalnih nomada, trošiti novac u Hrvatskoj.
Dapače, za razliku od “nomada” koji vjerojatno neće raditi za hrvatske tehnološke tvrtke, studenti bi za hrvatsko gospodarstvo mogli biti potrebna injekcija visokoobrazovane imigrantske energije koja je pomogla razvoju ekonomijama poput američke.
Nemojte me krivo shvatiti.
Netokracija je još prije nekoliko godina pokrenula temu digitalnog nomadstva, ali tada ni u poslovnoj zajednici, a kamoli državi, za toga nije bilo previše interesa. Usred pandemije i ograničenja putovanja, dobro stojeći digitalni nomadi su od niše postali turistički potencijal koji Hrvatskoj treba.
Pa super – možda kažete, s obzirom to na da je privlačenje digitalnih nomada taktika koju su zemlje poput Barbadosa upotrijebile kako bi u vrijeme pandemije i krize privukle što više turista. Imajući na umu da smo otvorili granice kao i dobar dio Europe kako nam turizam ne bi propao, Plenkovićeva najava nikoga zapravo ne treba čuditi.
Dapače, očito u hrvatskoj vladi postoje prioriteti.
Možda pokrene šire gospodarske promjene
Možda otvorena tema “digitalnog nomadstva” pokazuje kako su u svom novom mandatu, Plenković i njegova vlada primorani baciti se na promjene poput uvođenja vize za digitalne nomade?
Na Twitteru i LinkedInu je među tehnološkom i poslovnom zajednicom uvođenje vize odmah naišlo na podsmjeh. Kako li će se strani digitalni nomad iznenaditi kad ga traže žig i JOPPD obrazac, spominju!
To se ne bi dogodilo, zar ne?
U svakoj šali pola istine, a izbor premijerovih riječi, da će “regulirati boravak” mislim da dovoljno govori o načinu kako se gleda na digitalno nomadstvo. Kao rješenje za ovogodišnji izazov (turizam), a ne dugogodišnji problem (pokretanje gospodarstva).
Previše me to podsjeća na one najbliže digitalnim nomadima u Hrvatskoj, freelancere. Nakon što su uvedeni paušalni obrti kako bi se barem malo olakšalo poslovanje slobodnih zanimanja, zbog velikih nameta su ih mnogi iskorištavali kao alternativu zapošljavanju.
Vlada, umjesto da shvati i riješi problem velikih nameta ususret krize (evo nas!), ipak se htjela baciti na njihovo ograničavanje o kojemu smo govorili u Netokracija Podcastu. No, od tada je situacija s paušalnima prilično jenjala s vremenom, a danas o tome tek sporadično čujemo.
Bitno je “regulirati”, jer to Vlada radi, umjesto da i domaće poduzetnike i digitalne nomade, kako bi rekao suosnivač Glasa poduzetnika, Hrvoje Bujas: “…pusti da rade.”
Više pročitajte na netokracija.com
