Ceste koje svijetle bez struje: australski pokus mogao bi promijeniti noćnu vožnju

CESTE KOJE SVIJETLE: Australija testira cestovne oznake koje danju upijaju sunčevu svjetlost, a noću same svijetle. Riječ je o jednostavnoj, ali dojmljivoj tehnologiji koja bi mogla povećati sigurnost vozača, smanjiti potrebu za rasvjetom i otvoriti novo poglavlje u održivoj prometnoj infrastrukturi.

Australija posljednjih godina iskušava fotoluminiscentne cestovne oznake, odnosno posebne linije koje se “napune” dnevnim svjetlom, a nakon mraka emitiraju blagi sjaj. U Novom Južnom Walesu takve su oznake uvedene na Bulli Passu, zahtjevnoj dionici južno od Sydneya, poznatoj po strmom spustu, oštrom zavoju i velikom broju opasnih situacija. Prema tamošnjim vlastima, cilj pokusa jest vozačima jasnije pokazati smjer ceste i rubove kolnika u uvjetima slabe vidljivosti, bez oslanjanja na klasičnu javnu rasvjetu.

Slični testovi provedeni su i u saveznoj državi Victoriji, gdje su vlasti još ranije najavile ispitivanje “svjetlećih” oznaka i signalizacije kao dijela šireg paketa tehnologija za smanjenje broja poginulih i ozlijeđenih na regionalnim cestama. To pokazuje da se ne radi o usputnom eksperimentu, nego o ozbiljnom pokušaju da se opasne prometnice učine sigurnijima uz relativno jednostavne infrastrukturne zahvate.

Više sigurnosti, manje energije

Privlačnost ove tehnologije leži upravo u njezinoj jednostavnosti. Fotoluminiscentni premaz ne troši električnu energiju dok svijetli, jer koristi svjetlost prikupljenu tijekom dana. Zbog toga se takva rješenja posebno zanimljivima čine na cestama gdje javna rasvjeta nije praktična, gdje bi bila preskupa ili bi tražila složeno održavanje. Vlasti u Novom Južnom Walesu upravo zato ističu da “glow” oznake mogu biti dobra alternativa na neosvijetljenim lokacijama i u lošim vremenskim uvjetima.

Dodatna je prednost to što kvalitetne i jasno vidljive oznake ne pomažu samo ljudima za upravljačem. Australski Austroads upozorava da suvremeni sustavi pomoći vozaču, poput zadržavanja vozila u prometnom traku, ovise o tome koliko su cestovne oznake uočljive i čitljive sustavima strojnog vida. Drugim riječima, bolje oznake mogu pridonijeti i sigurnijem radu sve naprednijih automobilskih sustava.

Ako bi se tehnologija proširila, korist bi mogla biti dvostruka: manja potrošnja energije i niži troškovi povezani s rasvjetnim stupovima, kablovima i održavanjem električne infrastrukture. To je razuman zaključak na temelju činjenice da sustav ne traži stalno napajanje, iako će stvarne uštede ovisiti o lokaciji, klimi i trajnosti materijala.

Obećavajuće rješenje, ali ne i čarobni štapić

Ipak, stručna literatura upozorava da fotoluminiscentne oznake nisu univerzalno rješenje za sve ceste. Njihova učinkovitost ovisi o tome koliko su bile izložene svjetlu, koliko dugo mogu zadržati sjaj, ali i o otpornosti materijala na habanje, vlagu i druge zahtjevne uvjete na prometnici. Znanstveni radovi navode da je tehnologija obećavajuća, no da su potrebna dodatna terenska ispitivanja kako bi se preciznije utvrdile njezine stvarne prednosti i ograničenja u svakodnevnoj uporabi.

Upravo zato australski pokusi imaju važnost i izvan te zemlje. Oni pokazuju kako i sasvim običan dio infrastrukture – bijela crta na asfaltu – može postati pametniji, održiviji i korisniji. U vremenu kada se gradovi i države sve više okreću energetskoj učinkovitosti, ovakve inovacije podsjećaju da rješenja ne moraju uvijek biti spektakularna da bi bila vrijedna. Ponekad je dovoljno osmisliti cestu koja će, nakon sunčanog dana, sama pokazivati put kroz mrak.