Glas prirode? Drveće progovara u eksperimentu pokretanom umjetnom inteligencijom

Jeste li se ikada pitali što bi drvo reklo kad bi moglo govoriti? Kreativni projekt umjetne inteligencije omogućuje prolaznicima da to saznaju u razgovorima s drvećem u stvarnom vremenu…

Zamislite da možete sjesti na klupu, pogledati krošnju i postaviti pitanje – a drvo vam odgovori. Ne u bajci, nego usred grada. Upravo to je doživjelo više od stotinu prolaznika u Londonu, Dublinu i Austinu

Drveće koje odgovara može zvučati kao nešto iz bajke ili psihodeličnog putovanja, ali visokotehnološki trik usmjeren na premošćivanje jaza između kulture mladih i prirode pretvorio je fantaziju u stvarnost.

Londonska agencija Droga5 osmislila je kampanju za kreativni pop-up, Agenciju za prirodu, dajući glas drveću u glavnom gradu Ujedinjenog Kraljevstva, Dublinu i Austinu u Teksasu.

Projekti u Londonu, Dublinu i Austinu

U Londonu je “progovorio” 150-godišnji divlji kesten u Morden Hall Parku. Na njega je priključeno desetak senzora (bioelektrični signali, vjetar, temperatura, vlaga tla i zraka…) čiji se podaci ulijevaju u lokalno pokrenut LLM – “mozak” stabla – koji oblikuje osobnost i ton odgovora. Kampanja se predstavila i kroz 30-sekundni film na ITV-u i u kinima Pearl & Dean, a planiraju se i javne aktivacije za neposredan razgovor s drvetom.

U Dublinu je, u suradnji s Trinity Collegeom, glas dobilo oko 200 godina staro stablo, a naglasak je bio na tome da cijeli sustav radi izvan mreže i reagira na dodir te okolinske promjene. Publika je iskustvo opisivala “emocionalnim” i “poučnim”.

Treći grad bio je Austin (SXSW), gdje je projekt predstavljen na obali Ann and Roy Butler staze. Tamo je lokalno hrastovo stablo “slušalo” niz senzora – od mikroelektričnih impulsa i vlage do UV-indeksa – a obrada podataka i sinteza glasa odvijale su se na Mac Miniju, lokalno i energetski štedljivo.

Kako funkcionira “mozak” stabla

Srce instalacije je biosenzorski sustav koji prikuplja sirove signale iz okoline i samog stabla (bioelektrična aktivnost, vlaga tla, temperatura, vjetar, vlažnost zraka itd.). Ti se signali uparuju s povijesnim i kontekstualnim podacima (npr. dob, “biografija” stabla, lokalna mikroklima), a zatim ih tumači LLM pokrenut lokalno. Takav model, optimiziran da radi “na rubu” (edge), bez oslanjanja na oblak, prevodi promjene stanja u ljudski razumljive poruke i pritom održava prepoznatljivu “osobnost” – mudriju kad je uvjete lako podnositi, suzdržaniju ili “umorniju” kad je tlo suho ili vrućina prejaka.

Zašto lokalno?

Zbog održivosti, pouzdanosti i dojma “autentičnog glasa”. U londonskoj postavi cijeli je pipeline – prepoznavanje govora, LLM, sinteza glasa – radio na kompaktnom računalu, bez pozivanja udaljenih servisa. Iako takav pristup traži kreativne kompromise (npr. jednostavnije glasovne modele), doživljaj je prisniji: čini se kao da drvo doista govori “iz sebe”, a ne preko podatkovnog centra.

U Austinu je tim dodatno korelirao mikroelektrične signale sa senzorikom (vlaga, pH, UV, sunčevo zračenje) kako bi model naučio razlikovati trenutke “mira”, “stresa” ili dodira (npr. kada ptica sleti na granu). Time “razgovor” nije samo simpatičan trik, nego mapa senzacija koje stablo doživljava u realnom vremenu.

Senzori sa drveta spojeni na računalo

Što drveće govori?

„Vaša briga me grije“, rekao je 50-godišnji hrast gradonačelniku Austina Steveu Adleru, koji ga je pitao kako bi mogao poboljšati njegov život. „Stabilnije temperature i dosljedna vlaga bi pomogle. Hvala vam što pitate“, odgovorilo je stablo.

„Moja je nada bila da ću ponovno potaknuti brigu kod ljudi, da pobudim malo empatije za nešto veće od nas samih“, objasnio je Evan Greally iz Droga5.

Planovi su u tijeku, ali zasad su tajni, da se da glas većem broju stabala.

U razgovorima s medijima Greally je otvorio ambiciozne mogućnosti primjene: od razgovora poljoprivrednika s usjevima (inteligentno navodnjavanje, precizna gnojidba) do ranog otkrivanja požara preko “mreže” šumskih senzacija – svojevrsnog razgovora s šumskim ekosustavom. Ako LLM može na licu mjesta integrirati šum ekoloških signala i proizvesti smislenu povratnu informaciju, tada ista arhitektura može pomoći u prevenciji i adaptaciji na klimatske rizike.

„Postoji element beskrajnih mogućnosti“, dodao je Greallyjev kolega Chip McCoy. „Imamo ovaj alat i u rukama je svih kako ćemo ga koristiti za dobrobit nas i prirode.“