Može li 3D ispis novih organa i kože jednog dana promijeniti budućnost transplantacija?

Zamislite budućnost u kojoj bi vaša lokalna bolnica mogla tiskati novi organ napravljen od vaših vlastitih stanica, umjesto da čeka na poklapanje s donorom.

Tisuće ljudi trenutno čeka na transplantaciju organa diljem Europe.

Zamislite budućnost u kojoj bi vaša lokalna bolnica mogla tiskati novi organ napravljen od vaših vlastitih stanica, umjesto da čeka na poklapanje s donorom.

Ova tehnologija nazvana “bioprinting” glavni je fokus istraživanja dr. Christophea Marquettea, direktora istraživanja u Francuskom nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS) na Sveučilištu Lyon 1.

“Bioprinting je 3D printanje živog tkiva sa stanicama unutra“, objasnio je Marquette čiji tim znanstvenika preispituje kirurgiju pomoću ove tehnologije. “Cilj ovoga je napraviti živa tkiva, presatke ili druga posebna tkiva za istraživanje“.

Bioprinting: Kako 3D printati ljudsko tkivo

Bioprinting radi na isti način kao klasični 3D printing, koristeći digitalni nacrt za stvaranje objekta sloj po sloj. Ali umjesto ispisa plastike, praha ili metala, koristi se “biotintom”, vrstom gela koji sadrži žive stanice.

Već je učinjen značajan napredak na jednostavnijim tkivima poput hrskavice ili kože, a istraživači diljem svijeta rade na ranim fazama ispisa vitalnih organa poput pluća, srca i jetre.

Znanost još ima dug put do transplantacija, ali Marquette “nema sumnje” da se to može učiniti. Procjenjuje da će trebati 20 godina prije nego što se organi uzgojeni u laboratoriju učinkovito transplantiraju ljudima.

3D printana koža za žrtve opeklina

Marquetteov tim trenutno radi na projektu poznatom kao BLOC-PRINT, u suradnji s francuskom vojskom. Njihov cilj je regeneracija kože na žrtvama opeklina pomoću bioprinta izravno u operacijskoj sali.

Postojeće mogućnosti liječenja vrlo su ograničene. Ako pacijentove opekline pokrivaju više od 70 posto tijela, nema dovoljno zdrave kože za tradicionalni transplantat. Iako postoje umjetne kože uzgojene u laboratoriju, one stvaraju samo tanke vanjske slojeve kože kojima nedostaju neki osnovni funkcionalni elementi i mogu povećati ožiljke.

Metoda koju razvija Marquetteov tim zahtijeva biopsiju stanica pacijenta koje se stavljaju u biotintu. To se zatim učitava u robotsku ruku koja odlaže materijal na tijelo pacijenta tijekom operacije.

“Sami pacijenti rade na tome da pomognu stanicama u rastu“, objasnio je Marquette. “Dakle, ispisujete i čekate. To je regeneracija. Nije presađivanje… Nakon dva tjedna trebali biste imati potpunu regeneraciju kože“.

Marquette vjeruje da će ova tehnologija biti u potpunosti razvijena i korištena u bolnicama za deset godina.