Nizozemska istražuje plutajuće podatkovne centre koji koriste vodu iz kanala za hlađenje

Nizozemska istražuje plutajuće podatkovne centre koji koriste vodu iz kanala za hlađenje, čime se smanjuje ovisnost o energetski zahtjevnim klimatizacijskim sustavima i pridonosi razvoju zelenijih rješenja za digitalnu infrastrukturu. Važno je pritom razdvojiti viziju od onoga što već postoji…

Nizozemska, zemlja koja stoljećima živi s vodom, razmatra novu ulogu svojih vodenih površina: plutajuće podatkovne centre. Ideja je smjestiti snažna računala na platforme iznad vode te je iskoristiti za učinkovitije hlađenje, uz manju potrošnju energije i dragocjenog gradskog prostora, u doba AI-ja.

Na prvi pogled zvuči gotovo futuristički: umjesto goleme zgrade ispunjene poslužiteljima i rashladnim uređajima, podatkovni centar nalazi se na plutajućoj konstrukciji, dok voda ispod njega postaje dio sustava za odvođenje topline. No upravo se takvim konceptima danas bave inženjeri, istraživači i tehnološke tvrtke, a Nizozemska je zbog svoje povezanosti s vodom posebno zanimljivo mjesto za njihovo ispitivanje.

Važno je pritom razdvojiti viziju od onoga što već postoji. Tvrdnje koje kruže društvenim mrežama da Nizozemska već gradi čitavu mrežu podatkovnih centara koji plutaju gradskim kanalima zasad su pretjerane. Postoje, međutim, vrlo konkretni nizozemski projekti i istraživanja koji pokazuju da tehnologija na kojoj se takva ideja temelji nije znanstvena fantastika.

TU Delft već projektira plutajući hiperskalabilni podatkovni centar

Jedan od najozbiljnijih primjera dolazi s Tehničkog sveučilišta Delft (TU Delft). U istraživanju objavljenom 2025. razvijen je koncept plutajuće konstrukcije za veliki, hiperskalabilni podatkovni centar na akumulacijskom jezeru projekta Delta21.

Predloženo rješenje uključuje pravokutni ponton pričvršćen sustavom čeličnih krakova. Istraživači su zaključili da je koncept u ovoj fazi funkcionalno izvediv i perspektivan, ali su upozorili na pitanja stabilnosti, utjecaja vjetra i moguće rezonancije. Drugim riječima, riječ je o ozbiljnom inženjerskom istraživanju, ali ne i o gotovom podatkovnom centru spremnom za gradnju.

Prednosti takvog pristupa lako je razumjeti. Podatkovni centri zauzimaju mnogo zemljišta, zahtijevaju goleme količine električne energije i proizvode velike količine topline. Plutajuće konstrukcije mogle bi smanjiti pritisak na zemljište, biti modularne te omogućiti korištenje okolne vode kao velikog prirodnog spremnika za odvođenje topline.

Da taj pristup nije ograničen samo na Nizozemsku pokazuje i Keppelov projekt plutajućeg podatkovnog centra. Njegov koncept predviđa modularne objekte uz obalu koji morsku vodu koriste kao toplinski ponor, čime se smanjuje potreba za korištenjem obrađene vode i klasičnih sustava hlađenja.

Nizozemci već hlade Googleova računala vodom iz kanala

Još zanimljiviji dokaz praktične primjene nalazi se u Eemshavenu na sjeveru Nizozemske. Ondje Googleov podatkovni centar ne pluta, ali za hlađenje koristi industrijsku vodu dobivenu iz kanala.

Prema Googleovu opisu projekta, izgrađen je čak 28 kilometara dug cjevovod kojim voda iz kanala Eems stiže do postrojenja. North Water vodu prethodno obrađuje, nakon čega ona više puta cirkulira kroz rashladni sustav podatkovnog centra prije ispuštanja u obližnje Waddensko more. Time se smanjuje oslanjanje na pitku i podzemnu vodu.

Projekt je zahtijevao ozbiljnu infrastrukturu. Prema portalu Dutch Water Sector, Google je u projekt uložio 45 milijuna eura, a postrojenje za obradu može proizvesti do deset milijuna prostornih metara procesne vode godišnje.

Takva rješenja postaju sve važnija zbog eksplozivnog razvoja umjetne inteligencije

Međunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje da bi globalna potrošnja električne energije podatkovnih centara mogla porasti s približno 485 TWh u 2025. na oko 950 TWh do 2030. godine, dok bi potrošnja podatkovnih centara posebno namijenjenih umjetnoj inteligenciji u tom razdoblju mogla biti utrostručena.

Zbog toga budućnost digitalne infrastrukture više nije samo pitanje bržih procesora i većih podatkovnih centara. Jednako važno postaje pitanje kako milijune poslužitelja učinkovito hladiti, gdje ih smjestiti i kako ograničiti njihov utjecaj na elektroenergetske i vodne sustave.

Nizozemska pritom ima gotovo jedinstvenu polaznu točku. Zemlja koja je stoljećima učila kako živjeti s vodom sada istražuje može li upravo voda pomoći riješiti jedan od neočekivanih problema digitalnog doba. Ako se plutajući podatkovni centri pokažu tehnički, gospodarski i ekološki održivima, nizozemski kanali, luke i akumulacijska jezera jednoga bi dana mogli postati ne samo dio vodne infrastrukture nego i temelji infrastrukture umjetne inteligencije.