Ovih se dana puno govori o jednom od najvećih otkrića u povijesti koje bi moglo promijeniti sve
Naslovnice medija, osobito onih znanstveno-popularnih, posljednjih dana pune vijesti prema kojima su znanstvenici uspjeli pronaći materijal koji ima svojstvo supervodiča, odnosno supravodiča na sobnoj temperaturi i normalnom tlaku, što se smatra jednim od svetih gralova znanosti.
O tom novom materijalu objavljena su čak dva znanstvena rada u bazi arXiv.org, no oni još nisu prošli recenziju. U njima tim južnokorejskih znanstvenika tvrdi da su otkrili da električni otpor materijala nazvanog LK-99 naglo nestaje na sobnoj temperaturi.
Ako se ovo otkriće potvrdi, opisani materijal mogao bi unijeti golemu promjenu u mnoge tehnologije u kojima se koristi električna energija što uključuje prijenos električne energije bez gubitaka, magnete za medicinsku dijagnostiku kao što je MRI, magnete za fuzijske reaktore, magnete ubrzivača elementarnih čestica kakvi postoje u CERN-u, lebdeće magnetske vlakove tzv. ‘maglev vlakove’, kvantna računala itd.
Spoj više elemenata
U svojim radovima znanstvenici tumače da je LK-99 napravljen tako što je došlo do reakcije između lanarkita (Pb2SO5) i bakrenog fosfida (Cu3P) te da je materijal postao supravodljiv na temperaturi od 400 K, odnosno 127°C (Kelvini se računaju od apsolutne nule, odnosno -273.15℃, dok se Celzijevi stupnjevi računaju od ledišta vode).
Također predstavljaju detaljan recept za izradu kuglica veličine grožđica od slitine, što zahtijeva miješanje preciznih omjera praškastih sastojaka i zatim pečenje smjese na visokim temperaturama.
Konačno, predstavljaju i pokuse koje su napravili s LK-99.
Rezultate treba uzeti sa zrnom soli
Ovdje je odmah na početku potrebno istaknuti neke važne stvari.
Jedna je da ne postoje poznati fizikalni zakoni koji bi onemogućavali postojanje supravodljivosti na sobnoj temperaturi. Problem pronalaska takvih supravodiča svodi se na tehnološka istraživanja jer još uvijek nema potpunog fizikalnog modela za tumačenje supravodljivosti, osim tzv. BCS modela za supravodiče s kritičnim temperaturama do 25 Kelvina, o kojem će biti riječi kasnije u tekstu.
S druge strane problem je u tome što je u povijesti bilo jako puno objava o pronalasku supravodiča koji funkcioniraju na sobnoj temperaturi da bi se ubrzo pokazalo da u radovima postoje neki problemi ili da nitko nije uspio ponoviti iste eksperimente.
Zbog takve povijesti, neki su znanstvenici supravodljivost na sobnoj temperaturi u šali počeli nazivati USO (neidentificirani supravodljivi objekti), po uzoru na UFO-e (neidentificirane leteće objekte).
Rezultati za sada nisu uspješno replicirani
Istaknimo također da je od objave radova 22. srpnja do danas provedeno više pokušaja repliciranja eksperimenta te da je tek dio njih dao neke rezultate, poput djelomične levitacije, ali ne i svi.
Primjerice, kineski znanstvenici sa Sveučilišta Qufu Normal objavili su da nisu primijetili nulti otpor, jednu od nužnih karakteristika supravodiča, dok su njihovi kolege s Jugoistočnog sveučilišta u Nanjingu ustvrdili da su izmjerili nulti otpor, ali samo na temperaturi od -163℃.
Stoga je novu vijest važno uzeti s priličnom dozom opreza, osobito kada se uzme u obzir još i činjenica da su neki znanstvenici otkrili da u novom radu ima nekih grešaka, ali i nedefiniranih detalja postupka sinteze materijala. One mogu biti slučajne, rezultat žurbe ili želje da se ne otkriju sve karte, no ipak ulijevaju određeno nepovjerenje.
Supravodljivost već postoji
Postojanje supravodiča nije novost. Postoje stotine materijala koji imaju svojstvo supravodljivosti; jedan dio čine elementi i metalne legure supravodljivi na sobnom tlaku do 25 K, a drugi su oksidni materijali, supravodljivi na sobnom tlaku i nešto višim temperaturama ispod 133 K.
Tu je i niz drugih elemenata i spojeva za koje je supravodljivost opažena uz primjene različitih tlakova, često vrlo velikih vrijednosti, što je sve skupo i teško izvedivo za široku komercijalnu primjenu.
Više potražite na index.hr
