Stigle su nam i električne skije!

ELEKTRIČNE SKIJE: Švicarska tvrtka E-Autodoor AG predstavila je uređaj koji bi mogao otvoriti novo poglavlje zimskih sportova: električki sustav za skije nazvan E-Skim. Riječ je o pogonu integriranom u same skije, a ne u cipele ili štapove, koji skijašu pri usponu pruža doziranu pomoć. Evo detalja…

Srce sustava čini glavčina motora bez mjenjača, napajana zamjenjivom litijevom baterijom kapaciteta 246 Wh. Pritiskom na snijeg bavi se mala “beskonačna” gusjenica – traka koja prenosi potisnu silu na podlogu, dok senzori i inercijska mjerna jedinica (IMU) nadziru položaj skijaša i promjene opterećenja pa prema tome doziranju snagu.

Prema navodima proizvođača, e-potpora smanjuje ljudski napor pri usponu za otprilike 30 posto, a brzina uzbrdo može porasti i do 80 posto u odnosu na klasičnu opremu za skijaško trčanje. Na nagibu do 9 stupnjeva navodno je moguće dostići oko 14 km/h — brojka koja će, čak i uz zimsku opremu na leđima, mnoge planinare i skijaše natjerati da podignu obrvu.

Kako funkcionira E-Skim

U osnovi, E-Skim funkcionira kao diskretna verzija onoga što rade motorne sanjke, ali s daleko suptilnijim pristupom i manjom silom. Kompaktni pogon smješten je unutar tijela skije. Zupčasta traka (gusjenica) preuzima ulogu “gume”, osiguravajući prijanjanje na utabane i poluutabane snježne površine. Za razliku od ugradbenih rješenja na pancericama ili štapovima, ovdje sila dolazi iz same skije, što prirodnije prati dinamiku koraka.

Upravljanje je automatizirano: kombinacija senzora i IMU-a bilježi nagib, ubrzanja i raspodjelu težine te u realnom vremenu prilagođava potporu. To znači da sustav ne “vuče” skijaša konstantno, nego pomaže kad to ima najviše smisla — primjerice, u trenutku kad se tijelo naginje prema naprijed ili pri prolasku preko prijeloma terena. Tako se čuva energija baterije, a zadržava osjećaj prirodnog ritma. Dodatna je prednost to što se baterija može brzo zamijeniti nakon što se isprazni, umjesto da se čeka punjenje.

Ključni marketinški podatci koje E-Autodoor izdvaja odnose se na napor i brzinu: uz 30 posto manji subjektivni napor, usponi postaju pristupačniji široj skupini rekreativaca, a do 80 posto brži tempo uzbrdo omogućuje efikasnije korištenje kratkih zimskih prozora (od posla do sumraka). Maksimalnih 14 km/h na 9° nagibu zvuči ambiciozno, no i kao gornja granica koja će ovisiti o masi skijaša, kvaliteti snijega i temperaturi.

Za koga je i gdje ima smisla

E-Skim se prvenstveno obraća dvjema skupinama: rekreativcima koji žele dulje ili strmije ture bez drastičnog rasta umora te iskusnim skijašima kojima je bitna učinkovitost — bilo zbog ograničenog vremena, bilo zbog logistike (prijenos opreme za planinarenje, foto-opremu, turnu opremu i sl.). U usporedbi s klasičnim “skihodanjem” ili skijaškim trčanjem, e-potpora može smanjiti broj pauza i olakšati održavanje stabilnog tempa, posebno na dijelovima staze gdje se kondicija obično najbrže “topi”.

U praktičnom smislu, sustav najviše smisla ima na utabanim planinarskim cestama, zaleđenim šumskim putovima i širokim makadamima pod snijegom, gdje je prijanjanje predvidljivo. Na vrlo dubokom, rastresitom snijegu gusjenica može “kopati” i gubiti učinkovitost, slično kao i kod manjih motornih sanjki. Za pristupe skijalištima, prijelaze između dolina ili logističke vožnje (recimo do planinarskih domova) potencijal je očit: manje znoja, manje vremena, više dometa.

Valja napomenuti i društvenu dimenziju: e-bicikli su u nekoliko godina redefinirali pristup brdskom biciklizmu, otvorivši staze i uspon mnogima koji bi ih drukčije izbjegavali. E-Skim bi mogao odigrati sličnu ulogu u zimskim sportovima. Pritom, kako su baterije zamjenjive, planinari i vodiči mogli bi planirati ture s “dopunom” energije, a ne ovisiti samo o jednoj sesiji punjenja.

Otvorena pitanja: sigurnost, propisi i ekologija

Kao i kod svake nove elektrificirane opreme na snijegu, nameće se nekoliko pitanja. Prvo je sigurnost. Iako je maksimalna brzina pri usponu deklarativno ograničena i daleko ispod motornih sanjki, 14 km/h na nagibu nije sporo, osobito u skučenim šumskim koridorima ili pri susretu s planinarima. Sustav mora imati predvidljiv način kočenja i jasne kontrole za trenutačno isključivanje. Kako se potisak oslanja na senzore i IMU, proizvođač će morati dokazati da algoritam ne “zaglupi” pri ledenoj kori, valovitom ledu ili brzom prijenosu težine — baš kada su refleksi najbitniji.

Drugo su propisi. Mnoge planinarske staze, parkovi prirode i skijališta razlikuju motorna vozila od opreme koja tek asistira ljudskom pogonu. E-Skim je, barem po filozofiji, u rangu e-bicikla: asistent koji pojačava vlastiti korak, a ne vozilo koje samostalno ide. No kako su pravila često lokalna, bit će važno provjeriti dopuštene površine i statuse (npr. može li se ulaziti na skijaške staze za klasičnu tehniku, smije li se prelaziti kroz zone mira za divljač, vrijedi li zabrana “motornih” pomagala i sl.). Jasno označene kategorizacije — nalik klasama e-bicikala — mogle bi pomoći da se izbjegnu nesporazumi na terenu.

Treće je ekologija i utjecaj na stazu. Iako je električni pogon tih i ne proizvodi ispušne plinove, gusjenica ipak prenosi dodatnu silu na snijeg. Na dobro utabanim i hladnim podlogama to vjerojatno neće biti problem, no na toplijem, vlažnom snijegu moglo bi doći do nagla kopanja i stvaranja utora koji smetaju klasičnim skijašima ili planinarima. Pravilna tehnika i umjereno doziranje snage bit će presudni, kao i edukacija korisnika o tome kada je bolja “mišićna” vožnja.

Funkcioniranje na hladnoći i sportsko-kulturološki aspekt

Tu je i tehnološka realnost baterija na hladnoći: kapacitet od 246 Wh zvuči pristojno, ali na temperaturama duboko ispod nule učinak litijevih ćelija opada. Deklarirani doseg ovisit će o profilu rute, masi korisnika, vrsti snijega i odabranom načinu potpore. Zamjenjiva baterija je zato važan plus — rezervni uložak u ruksaku može biti razlika između vrlo ugodne i vrlo iscrpljujuće ture.

Napokon, postoji i sportsko-kulturološki aspekt. Dio zajednice cijenit će “čistu” tišinu i vlastiti znoj, bez pomoći. Drugi će u E-Skimu vidjeti širenje pristupa prirodi i način da se brže i dalje stigne s manje umora ili da se odrade dvije kraće ture umjesto jedne duge. Ako se iskustvo na snijegu zadrži prirodno, bez bučnih motora i dima, rasprava bi mogla biti manje polarizirajuća nego u slučajevima motornih sanjki.

E-Skim je intrigantan pokušaj da se zime elektrificiraju onoliko koliko je to korisno, a ne invazivno

Dizajn koji snagu usmjerava kroz skiju, inteligentno doziranje preko senzora i obećanja o 30 posto manjem naporu i do 80 posto većoj brzini uzbrdo zvuče kao recept za novu nišu između turnog skijanja i motornih sanjki. Hoće li se to pretvoriti u stvarnu promjenu na stazama ovisit će o nizu detalja: od robusnosti mehanike i ponašanja u različitim vrstama snijega, preko jasnoće pravila korištenja, do toga koliko će zajednica prihvatiti još jedno “e-” pomagalo u planini.

Ako se pokaže da je potpora suptilna, tiha i predvidljiva, E-Skim bi vrlo brzo mogao zauzeti mjesto u ruksacima vodiča, spasioca i ambicioznih rekreativaca — i to već u prvim zimama koje dolaze.