Pametna kuća može pratiti starije osobe – bez kamera i nosivih uređaja
Pametna kuća budućnosti mogla bi paziti na starije osobe bez kamera, mikrofona i pametnih satova. Novi sustav spaja radar, toplinski senzor vrlo niske rezolucije i podatke iz pametnih utičnica kako bi prepoznao kretanje, položaj tijela i svakodnevne aktivnosti, uz veću privatnost i mirniju starost.
Može li dom prepoznati da je starija osoba ustala iz kreveta, sjela u naslonjač, pripremila čaj ili se možda srušila na pod – a da pritom u prostoriji nema kamere i da osoba ne mora nositi pametni sat? Upravo tim pitanjem bavila se skupina britanskih istraživača koja je razvila zanimljiv sustav za nenametljivo praćenje svakodnevnih aktivnosti u domu.
Rad pod nazivom Privacy-Preserving Ambient Sensing for Activities of Daily Living, objavljen 10. kolovoza 2026. u znanstvenom časopisu Sensors, predstavlja kombinaciju triju relativno jednostavnih tehnologija: 24-GHz FMCW radara, toplinskog senzora rezolucije samo 32 × 24 piksela te pametne utičnice koja prati potrošnju električne energije. Izvorni znanstveni rad u časopisu Sensors
Tri senzora vide različite dijelove svakodnevice
Ključ istraživanja nije u nekom potpuno novom senzoru, nego u povezivanju informacija koje pojedini senzori mogu prikupiti. Svaki od njih ima svoje prednosti, ali i ozbiljna ograničenja.
Radar LD2450 radi na frekvenciji od 24 GHz i može registrirati prisutnost, položaj i kretanje osobe. Za razliku od klasične kamere, pritom ne proizvodi fotografiju ili videosnimku stanovnika. Eksperimenti su pokazali da je radar posebno dobar u otkrivanju kretanja, ali znatno slabiji kada treba razlikovati položaje tijela.
Tu prazninu popunjava toplinski senzor MLX90640. Njegova rezolucija od samo 32 × 24 piksela, odnosno ukupno 768 mjernih točaka, neusporedivo je manja od rezolucije današnjih kamera. Međutim, takav senzor ipak može registrirati raspored topline i grubi oblik ljudskog tijela. Sustav tako može dobiti informaciju potrebnu za razlikovanje pojedinih položaja, bez snimanja prepoznatljivih detalja lica i prostora.
Rezultati dobro pokazuju zašto su istraživači spojili različite tehnologije
Kod jednostavnog prepoznavanja kretanja radar je ostvario makro F1 rezultat od oko 0,88, a toplinski senzor oko 0,87. Međutim, kod zahtjevnijeg prepoznavanja četiriju položaja i aktivnosti toplinski senzor ostvario je rezultat od oko 0,78, dok je radar ostao na približno 0,61.
Treći izvor informacija dolazi iz uređaja koji uopće ne promatra čovjeka. Pametna utičnica prati električne karakteristike priključenog uređaja. Iz podataka poput aktivne snage i faktora snage algoritam može prepoznati koji se kućanski uređaj koristi. U kontekstu skrbi to otvara zanimljive mogućnosti: korištenje kuhala za vodu, televizora ili drugih uređaja može biti dodatni trag o svakodnevnoj rutini osobe.
Pametna kuća kao nenametljivi skrbnik
Takav pristup pripada području poznatom kao Ambient Assisted Living (AAL) – konceptu u kojem tehnologija ugrađena u životni prostor pomaže ljudima da dulje i sigurnije žive samostalno. Pregled istraživanja AAL sustava koji su 2025. objavili znanstvenici University College Londona također ističe velik potencijal IoT tehnologije za diskretno praćenje zdravlja kod kuće, ali upozorava na potrebu pronalaženja ravnoteže između privatnosti, cijene, jednostavnosti korištenja i pouzdanosti sustava. Pregled istraživanja o Ambient Assisted Living sustavima na PubMedu
Radar se za takvu namjenu istražuje već godinama. Ranije istraživanje talijanskog Nacionalnog istraživačkog vijeća pokazalo je da radarski senzori mogu nenametljivo pratiti kretanje i prepoznavati potencijalno opasne situacije. U eksperimentima s 30 sudionika istraživači su pokazali i mogućnost prepoznavanja padova te praćenja disanja i rada srca, što pokazuje koliko se informacija može dobiti bez klasične videokamere. Istraživanje radarskog nadzora starijih osoba na PubMedu
Nova studija ide korak dalje jer ne pokušava pronaći jedan „savršeni” senzor
Autori predlažu slojevitu arhitekturu: radar bi mogao stalno pokrivati prostor i pratiti prisutnost i kretanje, toplinski senzori postavili bi se na mjestima gdje je posebno važno znati položaj tijela – primjerice uz krevet ili naslonjač – dok bi pametne utičnice davale dodatne informacije o svakodnevnim navikama.
Ipak, riječ je o istraživačkom sustavu, a ne gotovom elektroničkom skrbniku. Autori posebno navode ograničenja eksperimenta: podaci radara i toplinskog senzora prikupljeni su s jednom osobom, uz fiksne položaje senzora i šest konfiguracija namještaja. Sljedeći korak trebala bi biti ispitivanja s većim brojem ljudi i u različitim stvarnim domovima.
Uspije li se takav pristup potvrditi u stvarnim uvjetima, mogao bi promijeniti samu ideju pametne kuće. Umjesto doma koji samo pali rasvjetu, spušta rolete i regulira grijanje, dobili bismo prostor sposoban prepoznati neuobičajene promjene svakodnevne rutine i potencijalno opasne situacije. Najvažnije je što bi to mogao činiti bez kamere koja neprestano gleda stanara i bez uređaja koji čovjek mora svakoga jutra staviti na ruku. Pametna kuća tada ne bi samo izvršavala naredbe – nenametljivo bi pazila na ljude koji u njoj žive.
