Ove nedjelje Venecija tradicionalnom ceremonijom potvrđuje svoj “brak s morem”

Ove nedjelje Venecija tradicionalnom ceremonijom potvrđuje svoj “brak s morem”
Gradonačelnik Venecije svake godine poklanja moru zlatni prsten, Izvor: Luigi Brugnaro Facebook

Ritual je star više od 1000 godina, a izvorno su ga izvodili duždevi

Ako se ove nedjelje (12. svibnja) nađete u Veneciji ili u blizini, trebali biste svjedočiti neobičnoj i drevnoj ceremoniji koja se održava svake godine u ovo doba.

Nazvan “Sposalizio del Mare” (Brandba mora), simbolizira dugo pomorsko nasljeđe i dominaciju Republike Venecije. Ritual je bio sastavni dio Festa de la Sensa (Blagdan Uzašašća).

Fešta je izrazito ritualnog karaktera, a prema izvorima prvi put je održana oko 1000. godine poslije Krista u vrijeme kada je Venecija bila zauzeta osvajanjem dalmatinske obale. U tom smislu služi obilježavanju i odavanju počasti slavnoj (a neki bi mogli reći i protokolonijalističkoj) prošlosti Mirne Republike, koja je bila najveća pomorska sila srednjeg vijeka.

Nekoliko detalja o ceremoniji

Izvorno, ceremonija vjenčanja na moru uključivala je dužda, vrhovnog vođu Venecije, kao glavnog protagonista. Odjeven u punu kraljevsku odjeću, ukrcao bi se na teglenicu zvanu bucentaur, gdje bi mu se potom pridružio mletački patrijarh i drugi dostojanstvenici.

Patrijarh bi obavio ritualno vjenčanje između Jadranskog mora i Venecije (pri čemu bi dužd bio njen predstavnik) i izlio lonac svete vode u more. Tada bi dužd istupio i bacio zlatni prsten u vodu izgovarajući riječi:

Desponsamus te, mare. In signum veri perpetuique dominii.” (“Vjenčamo se s tobom, o more! Kao znak istinske i vječne vlasti.”)

Ceremonija se redovito održavala sve do propasti Mletačke Republike 1797. godine, a čak je i jedan slavni Venecijanac Giacomo Casanova o njoj pisao pomalo sarkastično.

Duždevu barku opisao je kao nesposobnu za plovidbu i da bi čak i jak čeoni vjetar mogao “potopiti dužda sa svim najsvjetlijim gospodstvom, veleposlanicima i papinim nuncijem“, ali ako se to dogodi, dužd bi konačno mogao konzumirati svoj brak.

Gubitkom mletačke neovisnosti obred je nestao, ali je 1965. godine ponovno oživio kao spomenik lokalne kulturne baštine. Danas mjesto dužda preuzima gradonačelnik Venecije, koji se brine da zlatnim prstenom potvrdi privrženost svog grada moru.