Afrika traži izlaz iz stambene krize: četiri poluge za održiviji urbani razvoj

Afrika se nalazi usred jedne od najvećih urbanih transformacija u svojoj povijesti. Dok gradovi rastu rekordnom brzinom, stambena kriza postaje jedan od ključnih razvojnih izazova kontinenta. Procjenjuje se da Afrika već danas ima manjak od najmanje 51 milijun stambenih jedinica.

Do 2030. taj bi se deficit stambenih jedinica mogao povećati na čak 130 milijuna stanova i kuća. Istodobno, više od polovice urbanog stanovništva u subsaharskoj Africi živi u neformalnim naseljima s ograničenim pristupom osnovnoj infrastrukturi i javnim uslugama.

U takvom kontekstu, sudionici Drugog afričkog urbanog foruma održanog u Nairobiju usvojili su Nairobi deklaraciju, dokument koji poziva na konkretne i vremenski definirane mjere za razvoj priuštivog, klimatski otpornog stanovanja. Analiza objavljena na platformi Tomorrow.City ističe četiri ključne poluge koje bi afričkim državama mogle pomoći u rješavanju stambene krize te osigurati održiviji razvoj gradova.

Stanovanje kao pokretač gospodarstva, a ne samo socijalno pitanje

Prva i možda najvažnija promjena odnosi se na način na koji se promatra stanovanje

Umjesto da ga se tretira isključivo kao socijalnu potrebu, stručnjaci sve više naglašavaju njegovu ulogu kao ključne gospodarske infrastrukture. Kvalitetno i dostupno stanovanje izravno utječe na tržište rada, produktivnost stanovništva, mobilnost radne snage te ukupni gospodarski razvoj gradova.

Prema podacima Međunarodne financijske korporacije (IFC), afrički gradovi bilježe najbržu urbanizaciju na svijetu, dok je istodobno tržište stambenog financiranja među najslabije razvijenima. Nedostatak pristupa hipotekarnim kreditima, visoki troškovi gradnje i složeni zemljišnoknjižni sustavi dodatno otežavaju izgradnju novih domova.

Nairobi deklaracija zato poziva države da ulaganja u stanovanje uključe u nacionalne razvojne i gospodarske strategije. Takav pristup mogao bi stvoriti milijune novih radnih mjesta u građevinskom sektoru, potaknuti domaću proizvodnju građevinskog materijala te povećati otpornost gradova na klimatske promjene.

Druga važna poluga odnosi se na jačanje lokalnih vlasti

Afrički gradovi danas snose najveći teret urbanizacije, ali često raspolažu ograničenim financijskim sredstvima i nedovoljnim ovlastima za provedbu razvojnih projekata. Stručnjaci stoga zagovaraju fiskalnu decentralizaciju i veće uključivanje gradova u planiranje i financiranje stambenih politika.

Neformalna naselja i podaci kao dio rješenja

Treća preporuka donosi značajan zaokret u pristupu neformalnim naseljima

Umjesto njihovog promatranja kao problema koji treba ukloniti, sve je više zagovornika ideje da ih se integrira u formalne urbane sustave. Naime, upravo su neformalna naselja dom milijunima ljudi koji osiguravaju funkcioniranje gradskih gospodarstava, ali često žive bez adekvatne infrastrukture, sigurnih vlasničkih prava i pristupa javnim uslugama.

Modernizacija postojećih naselja, ulaganje u komunalnu infrastrukturu i postupna formalizacija vlasništva pokazali su se učinkovitijima od masovnih preseljenja stanovništva. Takav pristup može poboljšati kvalitetu života, povećati otpornost zajednica na klimatske rizike i istodobno očuvati postojeće društvene i gospodarske mreže.

Četvrta poluga odnosi se na kvalitetnije prikupljanje i korištenje podataka

Brojne afričke države i dalje raspolažu ograničenim informacijama o stvarnim potrebama stanovništva, stanju stambenog fonda ili dinamici urbanog rasta. Bez pouzdanih podataka teško je planirati učinkovite politike i usmjeravati investicije tamo gdje su najpotrebnije.

UN-Habitat upozorava da globalna stambena kriza ubrzano raste te da će do 2030. biti potrebno izgraditi oko 96 tisuća novih stambenih jedinica dnevno kako bi se zadovoljile potrebe stanovništva. U Africi je taj izazov dodatno naglašen zbog iznimno brzog demografskog rasta i urbanizacije.

Upravo zato autori Nairobi deklaracije smatraju da je potrebno prijeći s deklarativnih ciljeva na mjerljive rezultate. Kombinacija ulaganja u stanovanje, snažnijih lokalnih vlasti, integracije neformalnih naselja i kvalitetnijeg upravljanja podacima mogla bi predstavljati temelj za održiviji urbani razvoj kontinenta. U suprotnom, stambeni deficit nastavit će rasti, a zajedno s njime i socijalne, gospodarske i klimatske posljedice koje već danas osjećaju milijuni stanovnika afričkih gradova.