Baterije na vodi za gladne AI centre: može li cink riješiti jedan od najvećih problema umjetne inteligencije?

Umjetna inteligencija traži sve više struje, a podatkovni centri trebaju sigurnu pričuvu koja reagira u djeliću sekunde. Vodene cinkove baterije nameću se kao moguća alternativa litij-ionskim sustavima: manje su sklone požaru, koriste dostupnije sirovine i ciljaju na dugotrajniji rad bez zastoja…

AI više ne opterećuje samo poslužitelje, nego i elektroenergetsku mrežu

Eksplozivan razvoj umjetne inteligencije pretvara električnu energiju u jedan od ključnih resursa digitalnog gospodarstva. Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalna potrošnja električne energije podatkovnih centara mogla bi se više nego udvostručiti te do 2030. dosegnuti približno 945 TWh godišnje, odnosno nešto manje od tri posto ukupne svjetske potrošnje električne energije. Posebno brzo raste potrošnja ubrzanih poslužitelja namijenjenih AI aplikacijama – IEA očekuje godišnju stopu rasta od oko 30 posto.

Problem pritom nije samo u količini energije. Sustavi s velikim brojem grafičkih procesora imaju izrazito promjenjivu potrošnju: između mirovanja i intenzivnog računanja opterećenje može naglo skočiti, zbog čega infrastruktura mora reagirati gotovo trenutačno. Takve promjene opterećuju neprekidna napajanja (UPS), baterije i samu elektroenergetsku mrežu. Upravo zato proizvođači sve više razvijaju baterijske sustave koji nisu namijenjeni samo premošćivanju nestanka struje nego i ublažavanju kratkotrajnih energetskih udara.

Zašto se ponovno govori o cinku?

Jedan od zanimljivijih smjerova razvoja jesu cinkove baterije s elektrolitom na bazi vode. Za razliku od uobičajenih litij-ionskih baterija koje koriste organske elektrolite, vodene cinkove baterije koriste vodene otopine cinkovih soli. Time se smanjuje jedan od važnih sigurnosnih problema velikih baterijskih sustava – opasnost povezana sa zapaljivim elektrolitima. Znanstvena literatura kao njihove potencijalne prednosti navodi sigurnost, relativno nisku cijenu i održivost, što ih čini posebno zanimljivima za stacionarnu pohranu energije, gdje masa baterije nije toliko važna kao kod automobila ili prijenosne elektronike.

Da ta tehnologija izlazi iz laboratorija pokazuje i potez japanskog SoftBanka. Kompanija je ove godine najavila proizvodnju cink-halogenih baterija s elektrolitom na bazi vode u svojem kompleksu u Sakaiju u Osaki, uz suradnju s južnokorejskim tvrtkama Cosmos Lab i DeltaX. Plan je do fiskalne godine koja završava u ožujku 2028. dosegnuti proizvodnju na razini gigavatsati. Posebno je zanimljivo što će isti kompleks uključivati AI podatkovni centar, proizvodnju solarnih panela, AI hardvera i baterijskih sustava – svojevrsni pokazni primjer povezivanja računalne i energetske infrastrukture.

Slična istraživanja idu i korak dalje. Rad objavljen 2026. u časopisu Advanced Functional Materials razvoj vodenih cink-ionskih baterija izravno povezuje s potrebom AI podatkovnih centara za skalabilnim, sigurnim i učinkovitim sustavima pohrane energije. Istodobno znanstvenici pokušavaju riješiti njihove najveće slabosti, među kojima su stvaranje cinkovih dendrita, neželjene kemijske reakcije i postupni gubitak kapaciteta tijekom velikog broja ciklusa.

Sigurnija baterija mogla bi postati skrivena infrastruktura AI revolucije

Vodene cinkove baterije zasad nisu univerzalna zamjena za litij-ionske. Njihova niža gustoća energije ograničava primjenu ondje gdje su masa i volumen presudni, dok dugoročna stabilnost pojedinih kemijskih izvedbi još zahtijeva daljnji razvoj. No podatkovni centar upravo je okruženje u kojem su prioriteti drukčiji: važniji su sigurnost, brz odziv, velik broj ciklusa, pouzdanost i ukupni trošak tijekom životnog vijeka sustava.

Usto se mijenja i način na koji treba gledati bateriju u podatkovnom centru. Ona više ne mora biti samo pričuvni izvor koji čeka nestanak električne energije. Može postati aktivan dio infrastrukture koji apsorbira nagle promjene potrošnje, rasterećuje mrežu te olakšava korištenje energije iz promjenjivih obnovljivih izvora. IEA procjenjuje da će upravo obnovljivi izvori pokriti gotovo polovicu dodatne potražnje podatkovnih centara za električnom energijom do 2030., pri čemu će sustavi pohrane imati važnu potpornu ulogu.

Ako proizvođači uspiju povećati trajnost, smanjiti cijenu i dokazati pouzdanost cinkovih sustava u velikim instalacijama, jedna od tehnologija koja će omogućiti sljedeću generaciju umjetne inteligencije možda neće biti novi procesor ni napredniji algoritam. Mogla bi to biti velika, neugledna baterija čiji su ključni sastojci – voda i cink.