Kako je potres potaknuo arhitekte da osmisle novu smjelu urbanističku viziju Zagreba

Nacional donosi sadržaj urbanističke studije poznatih arhitekata koju je inicirala Ingra, čiji autori nastoje potaknuti na kompleksnije promišljanje izrade urbanističkih planova i otvoriti raspravu o daljnjem razvoju povijesne jezgre Zagreba

Nacional je neposredno uoči Božića dobio na uvid knjigu “Donji grad – već sutra, Urbanistička studija spekulativnih scenarija razvoja Donjeg grada u Zagrebu”. Njeni autori nastoje pomaknuti granice u uobičajenoj praksi izrade urbanističkih planova, a zamišljena je kao podloga za otvaranje javne rasprave o daljnjem razvoju povijesne jezgre Zagreba. Ovo opsežno istraživanje inicirala je Ingra, a proveli su ga arhitekt Maroje Mrduljaš, predavač na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, i Pero Vuković, jedan od istaknutijih mladih hrvatskih arhitekata.

Neposredni povod za izradu studije bili su potresi i s njima povezane dileme oko rekonstrukcije oštećenih objekata, no fokus interesa bio je puno širi – ispitati mogućnosti implementacije naprednih rješenja koja će u različitim aspektima unaprijediti kvalitetu središta grada i pretvoriti Zagreb u modernu metropolu, uređenu po suvremenim urbanim standardima. Studija stoga ističe domenu spekulativnog projektiranja te predlaže razvojne scenarije koji kritički propituju postojeću urbanističku, konzervatorsku i svaku drugu regulativu i svjesno od nje odstupaju.

Ogromni nataloženi urbanistički i arhitektonski problemi

Studija “Donji grad – već sutra” opisuje opću društvenu klimu koja vođena načelom „status quo“ i kompromisnim pristupom neće stvoriti novu vrijednost i nove kvalitete, rekao je ekskluzivno za Nacional Danko Deban, predsjednik Uprave Ingre.

“Ni prethodne generacije nisu za Donji i Gornji grad učinile dovoljno, a neki dijelovi grada dovedeni su do razine devastacije. Ogromni nataloženi urbanistički i arhitektonski problemi nakon potresa samo su izbili na površinu. Umjesto temeljite urbane reforme nudi se model obnove prema kojem će štete biti tek pokrpane, a restrukturiranje grada na temelju dubinske analize se iz ekonomsko-pravnih razloga čini nemogućim. Stoga postoji realna opasnost da bi centar Zagreba u budućnosti mogao biti fizički nesigurniji i u raznim pogledima još neadekvatniji nego što je bio prije potresa. U tom slučaju doći će do stratifikacije vrijednosti nekretnina, gdje bi mnoge mogle doživjeti znatan pad”, rekao je Deban.

Naveo je da se u ovoj studiji razmatraju novi modeli gradnje koji bi zadržali postojeće, ali i doveli novo stanovništvo različitih socijalnih skupina i životnih stilova u Donji grad, te je objasnio: “Time bi se stvorila nova demografska slika Donjeg grada, koji je sada opustio i prijeti mu izumiranje, i to je naš cilj. No mi ne predlažemo da se rade nekakve getoizirane zgrade u kojima bi isključivo živjeli novi stanari koji mogu platiti skupi kvadrat strana, već bismo željeli da ljudi postanu svjesni toga da u svojim starim stanovima i zgradama više ne mogu živjeti. One su oronule i istekao im je rok trajanja. Ali oni mogu s potencijalnim investitorima mijenjati svoje vlasništvo za nove stanove u novim zgradama, koje bi se napravile na istoj lokaciji i koje bi mogle donijeti nove sadržaje.”

Zagreb je danas primjer zapuštenosti, kako fizičke tako i intelektualne

Centar glavnog grada jedne europske metropole u značajnom dijelu je nesiguran, komunalno i urbanistički neuređen, piše u prologu studije arhitekt Maroje Mrduljaš: “Recentni potresi u Zagrebu pokazali su kako je prestižni povijesni centar grada u tehničkom smislu jedna velika prikrivena ruina koja je mogla oduzeti i više života od tragično preminule djevojčice. Javne zgrade prije ili kasnije će se sanirati, no većina urbanog tkiva je u privatnom vlasništvu.

Umjesto da prirodna katastrofa bude okidač široke mobilizacije i homogenizacije svih aktera u razvoju urbanog okoliša, na obnovi centra grada postaju vidljivi brojni simptomi neuređenog društva. Mnogi kalkuliraju i pitaju se je li baš nužna cjelovita obnova kad je jeftinije i jednostavnije izvesti kozmetičke zahvate i vjerovati da se u dogledno vrijeme neki novi potres neće dogoditi.”

‘Studija ‘Donji grad – već sutra’ opisuje opću društvenu klimu koja vođena načelom ‘status quo’ i kompromisnim pristupom neće stvoriti novu vrijednost i nove kvalitete’

Danko Deban, šef Uprave Ingre

Katastrofalni događaji bili su pokretači radikalnih urbanih preobrazbi i važan čimbenik povijesnih oblikovanja gradova. Primjerice, Dubrovnik i Zadar svoju današnju urbanu fizionomiju duguju upravo sposobnosti da se upuste u hrabrije promišljanje svoje budućnosti nakon katastrofa koje su ih pogodile, istaknuo je arhitekt Mrduljaš, uz napomenu: “Njima prošlost nije bila uteg kojem se trebaju klanjati, već naprotiv, motiv da odu korak dalje, da stvore novu urbanu kvalitetu. Stoga ova studija polazi od stava da Donji grad nije moguće razvijati samo na temelju unificiranog pristupa kakav propisuje GUP, već je potreban kontekstualni pristup. To znači da tkivo Donjeg grada, koje je djelom ispod standarda u urbanom, tehničkom i kulturnom smislu, treba racionalno zamijeniti novom gradnjom. Samo nova gradnja može pomoći urbanoj rekonfiguraciji grada, naročito po pitanju aktivacije često kaotičnih dvorišta. Zbog neodržavanja u veliki broj dvorišta i vrtova gotovo je nemoguće ući, a u tom kaosu često nailazimo i na javne sadržaje – vrtiće, škole i kazališta. Te su javne ustanove poput izoliranih otoka, samo okružene zapuštenim, nehigijenskim, nedostupnim, nefunkcionalnim i privatiziranim prostorom.”

Više pročitajte na nacional.hr