Kineski paneli preplavili Afriku: rekordnih 15 GW uvezeno u godinu dana — početak solarne revolucije?

KINESKI SOLARNI PANELI OSVAJAJU AFRIKU: U samo 12 mjeseci afričke su zemlje uvezle više od 15 gigavata (GW) fotonaponskih modula, čak 60% više nego godinu prije. Što stoji iza tog skoka, tko uvozi, a kome i dalje zapinje financiranje i mrežna infrastruktura?

U razdoblju od srpnja 2024. do lipnja 2025. afričke zemlje uvezle su više od 15 GW solarnih panela, pokazuju analize trgovinskih podataka Kine. To je skok od oko 60% u odnosu na prethodnih 12 mjeseci i najuvjerljiviji znak da fotonapon na kontinentu ulazi u fazu „uzleta“, a ne više sporadičnog širenja. U svibnju 2025. zabilježen je i mjesečni rekord, sa 1,57 GW pristiglih modula.

Preokret je važan iz dva razloga. Prvo, obujam uvoza već sada odgovara potencijalnoj električnoj snazi koja — kad se ugradi — može osjetno smanjiti ovisnost mnogih gospodarstava o skupim dizel-generatorima i nepouzdanim mrežama. Drugo, struktura uvoznika se širi: osim tradicionalnih lidera iz južne i sjeverne Afrike, sve veći udio bilježe zemlje koje do jučer gotovo da nisu sudjelovale u solarnom bumu.

Zašto baš sada: pad cijena, kineska dominacija i dizel koji „pojede“ proračun

Cijene modula srušile su se zbog globalne prezasićenosti proizvodnje, a Kina i dalje drži velik dio lanca vrijednosti u solarnom sektoru — od polikristalnog silicija do gotovog modula. Kako su europska i američka tržišta pojačala trgovinske provjere i diversifikaciju, dio kineske ponude preusmjeren je prema državama globalnog Juga, među kojima i prema Africi. Rezultat su agresivne cijene i brže isporuke.

Ekonomika je sve uvjerljivija i na razini kućanstava i poduzeća

Analize pokazuju da u Nigeriji uštede zamjenom dizela solarnim krovnim sustavima mogu vratiti investiciju u roku od oko šest mjeseci — a u nekim zemljama i brže — jer dizel i logistika goriva dramatično poskupljuju energiju. Za devet od deset najvećih uvoznika, vrijednost uvezenih rafiniranih naftnih proizvoda višestruko nadmašuje izdvajanja za solarne module, što dodatno motivira prijelaz.

Istodobno, privatna ulaganja u čistu energiju na kontinentu naglo su narasla — gotovo su se utrostručila u pet godina — jer je solarna električna energija u nizu afričkih zemalja već najjeftiniji novi izvor struje. To otvara prostor i za mrežno (utility-scale) i za izvanmrežno (off-grid) širenje, uz nove modele financiranja.

Tko uvozi: od velikih tržišta do „novajlija“

Južnoafrička Republika i dalje je velik igrač, no podaci pokazuju da manji i srednji uvoznici ubrzano hvataju priključak. Primjerice, Južna Afrika je u lipnju 2025. činila otprilike trećinu uvoza s kineskih tvorničkih traka, ali se udio drugih zemalja brzo povećava. Među brzorastućima su Alžir i niz zapadnoafričkih tržišta; pojedini mjesečni skokovi uvoznih količina višestruko nadmašuju brojke iz prethodne godine.

Trend je vidljiv i u državama koje se suočavaju s infrastrukturnim ili sigurnosnim izazovima: uvoz raste čak i ondje gdje je izgradnja velikih elektrana otežana, što sugerira širenje manjih, distribuiranih sustava za kućanstva, trgovine i poljoprivredu. Paralelno, sjevernoafrički projekti u Egiptu i Maroku, ali i rastući kapaciteti u Senegalu i Zambiji, nastavljaju povlačiti kontejnerske pošiljke modula za velike fotonaponske elektrane.

Važna je napomena: uvoz nije isto što i instalacija. Modul u skladištu još ne proizvodi kilovate. Ipak, analitičari navode da aktualni „val“ uvoza s mjesec-dva odgode redovito prethodi valovima priključenja na mrežu, osobito tamo gdje je dokumentacija standardizirana i izvođači radova imaju iskustvo

Brojke i izvori: što točno kažu podaci

Povećanje od 60% izvedeno je iz kineskih carinskih statistika (HS kod 85414300), koje think-tank Ember obrađuje u alatu China Solar Export Explorer. Prednost tog izvora je mjesečna granularnost i obuhvat svih zemalja. U agregatu, Afrika je u promatranih 12 mjeseci prešla prag od 15 GW, naspram oko 9 GW godinu prije.

Medijski i industrijski izvještaji usklađeni su s tim nalazima: stručni portali bilježe iste trendove i potvrđuju rekordni svibanjski priljev modula od oko 1,57 GW. Takva količina bliska je tri četvrtine instalirane snage brane Hoover — usporedba koja pomaže kontekstualizirati o kakvim se logističkim volumenima radi.

Dizajn sustava: mrežno, izvanmrežno i hibridno

Kontinent praktično razvija dva paralelna solara: veliki projekti koji ulaze u „utility“ portfelje i tisuće malih sustava na krovovima radionica, trgovina i domova. Off-grid i „mini-grid“ rješenja preskaču ograničenja spore izgradnje dalekovoda i omogućuju brzu elektrifikaciju rubnih područja. Istodobno, industrija i komercijalni sektor grade hibridne sustave s pretvaračima (inverterima) i baterijama, kako bi smanjili crne točke i troškove energije.

Za izvanmrežne korisnike presudna je kombinacija jeftinog modula i sve pristupačnijih baterija. Upravo zato kineska isporuka — u segmentima modula, baterija i invertora — ima multiplikativni učinak na širenje cjelovitih sustava.

Usko grlo broj jedan: financiranje i cijena kapitala

Premda je fotonapon tehnički i ekonomski najjeftiniji novi izvor električne energije u brojnim afričkim zemljama, projekti su i dalje osjetljivi na cijenu kapitala, valutne rizike i regulatornu neizvjesnost. Investicijske platforme i programi za mobilizaciju klimatskih sredstava pokušavaju taj jaz premostiti, no dinamika je i dalje sporija od ambicija — Afrikina unija za 2030. vidi 300 GW novih obnovljivih kapaciteta.

Povremene rasprave o ograničavanju uvoza kako bi se zaštitila lokalna proizvodnja također se javljaju — primjer je kratkotrajna nigerijska inicijativa o zabrani uvoza solarne opreme — ali dosad nisu promijenile smjer tržišta. Jeftina oprema ostaje preduvjet masovne elektrifikacije.

Usko grlo broj dva: priključci i mreža

Čak i kada su moduli i financiranje osigurani, priključci na mrežu i jačanje prijenosnih kapaciteta znaju postati „usko grlo“. Regulatorna tijela pritom balansiraju između brzog odobravanja projekata i održavanja stabilnosti sustava. Za ubrzanje priključenja presudni su standardizirani ugovori o otkupu (PPA), transparentne tarife za „net-metering“ i digitalizirani procesi izdavanja dozvola.

Lokalna industrija: cilj ili mit?

Industrijska politika vodi se teškim pitanjem: treba li dio uvoznih milijardi preusmjeriti u lokalnu proizvodnju modula i komponenti? U ovom času većina afričkih zemalja ovisi o uvozu gotovo svih dijelova sustava, dok agencije poput IRENA-e potiču razvoj domaće proizvodnje gdje je to realno. No bez skale i opskrbnih lanaca, lokalne tvornice teško konkuriraju cijenama kineskih modula.

Ipak, nekoliko država već istražuje poticaje i partnerstva, dok razvoj velikih solarnih projekata u sjevernoj Africi otvara prostor za „lokalni sadržaj“ barem u segmentima montaže, nosača i elektroradova.

Što slijedi: pet poteza za pretvaranje uvoza u efikasne kapacitete

1. Standardizirati i ubrzati dozvole. Jedinstveni obrasci i „digital-by-default“ postupci mogu smanjiti vrijeme od kontejnera do kilovatsata s mjeseci na tjedne.
2. Uspostaviti stabilne PPA-e i mrežna pravila. Predvidljiv ugovorni okvir s jasnim rokovima priključenja smanjuje rizik i cijenu kapitala.
3. Ciljano financiranje za komercijalne i industrijske krovove. Mikrokrediti i leasing modeli hvataju najveće uštede (zamjena dizela), s brzim povratom.
4. Pametna kombinacija uvoza i lokalizacije. Gdje nema skale, fokus na montažu i servis; gdje postoji potražnja, poticaji za komponente s višom dodanom vrijednošću.
5. Upariti solar s baterijama i digitalnim upravljanjem. Time se olakšava integracija većih udjela varijabilne proizvodnje bez opterećenja mreže.