Koliko godina je potrebno za kupnju kuće u Europi — rezultati ističu razliku
Za mnoge ljude koji se nadaju kupiti svoju prvu kuću, najveća prepreka više nije štednja za polog, već održavanje koraka s cijenama kuća koje i dalje premašuju plaće. Novo istraživanje otkrilo je da u nekim EU gradovima kupnja prosječne kuće sada košta ekvivalent gotovo 19 godina prihoda kućanstva.
Nalazi, temeljeni na široko korištenom omjeru cijene i prihoda, ističu rastući izazov priuštivosti diljem Europe, gdje su vrijednosti nekretnina rasle daleko brže od zarada u posljednjem desetljeću. Prema istraživanju, Lisabon u Portugalu i Split u Hrvatskoj su najmanje pristupačna tržišta nekretnina u Europi. Oba grada zabilježila su omjer cijene i prihoda od 18,7, što znači da prosječna cijena kuće košta gotovo 19 puta više od prosječnog godišnjeg prihoda kućanstva.
Što znači omjer cijene i prihoda?
Omjer cijene i prihoda uspoređuje prosječnu cijenu kuće s prosječnim godišnjim prihodom kućanstva. Ekonomisti ga obično koriste za procjenu je li stanovanje pristupačno u različitim zemljama i gradovima.
To ne znači da kupci moraju štedjeti svaki novčić koji zarade 19 godina prije kupnje nekretnine. Većina kuća kupuje se hipotekama, dok kućanstva i dalje plaćaju svakodnevne troškove. Umjesto toga, omjer ilustrira koliko su se cijene nekretnina pomaknule iznad onoga što ljudi obično zarađuju.
Niži omjer općenito ukazuje na to da je stanovanje pristupačnije, dok viša brojka sugerira da se kupci suočavaju s većim financijskim pritiskom pri ulasku na tržište.
Koji su europski gradovi najmanje pristupačni?
Lisabon i Split su na vrhu ljestvice, ali nekoliko drugih većih gradova također je zabilježilo visoke omjere cijena i prihoda.
Deset najmanje pristupačnih tržišta stanovanja u studiji bila su:
- Lisabon – 18,7
- Split – 18,7
- Prag – 18,1
- Milano – 18,1
- Tirana – 18,1
- Beč – 17,4
- Beograd – 17,2
- Pariz – 17,0
- London – 16,0
- Brno – 15,8
Rezultati pokazuju da se pritisci na pristupačnost protežu daleko izvan najvećih europskih prijestolnica, utječući na gradove diljem južne, srednje i istočne Europe.
Zašto cijene kuća rastu brže od prihoda?
Istraživanje odražava trend koji je postao sve vidljiviji u posljednjem desetljeću. Cijene kuća stalno su rasle u mnogim zemljama, dok rast plaća nije pratio taj tempo.
Portugal je jedan od najjasnijih primjera. U posljednjih 10 godina cijene stambenih nekretnina porasle su za gotovo 240%, dok su prosječne plaće porasle za oko 59%. Kao rezultat toga, mnoga kućanstva zarađuju više nego prije deset godina, ali si mogu priuštiti manje kada je u pitanju kupnja doma.
Nekoliko je čimbenika pridonijelo rastu cijena. Rast stanovništva u gradovima, nedostatak novih stanova, viši troškovi gradnje i kontinuirana potražnja lokalnih i inozemnih kupaca pritisnuli su ponudu.
U destinacijama popularnim među turistima, širenje kratkoročnog najma za odmor također je smanjilo broj domova dostupnih stalnim stanovnicima, što je dodatno povećalo konkurenciju na tržištu.
Što ovi rezultati znače za kupce?
Iako omjer cijene i prihoda pruža koristan pregled pristupačnosti, on ne uzima u obzir svaki čimbenik uključen u kupnju doma. Kamatne stope na hipoteke, oporezivanje, štednja kućanstava i državna potpora kupcima prvog stana mogu utjecati na to je li kupnja nekretnine realna.
Unatoč tome, brojke pokazuju koliko je vlasništvo nad domom postalo teško u mnogim dijelovima Europe. Čak i kupci sa stabilnim prihodima mogu se mučiti s uštedom dovoljno za polog ili osiguranjem hipoteke kada cijene nekretnina nastave rasti brže od zarade.
Zašto je pristupačnost stanovanja i dalje sve veći izazov
Pristupačnost stanovanja postala je sve važnije političko pitanje, a vlade diljem Europe uvode mjere usmjerene na povećanje ponude stanova i podršku kupcima prve nekretnine. Međutim, na mnogim tržištima novogradnja i dalje ne zadovoljava potražnju.
Za potencijalne vlasnike kuća, usporedba cijena kuća s lokalnim prihodima nudi jasniju sliku pristupačnosti nego samo gledanje na vrijednosti nekretnina. Iako gradovi poput Lisabona, Londona i Pariza ostaju atraktivna mjesta za život i rad, oni također ilustriraju koliko je prosječnim zarađivačima postalo teško doći do ljestvice vlasništva nad nekretninama.
Kako se jaz između plaća i cijena kuća i dalje povećava, pitanje više nije samo koliko košta kuća. Za mnoge kupce pitanje je mogu li njihovi prihodi pratiti troškove vlasništva. Na najmanje pristupačnim europskim tržištima stanovanja taj jaz sada iznosi gotovo 19 godina zarade.
