Megatuneli mijenjaju europsku kartu putovanja vlakom
MEGATUNELI MIJENJAJU EUROPSKU KARTU PUTOVANJA VLAKOM: Europa ubrzava jedan od najambicioznijih prometnih zahvata u svojoj novijoj povijesti: izgradnju velikih željezničkih tunela koji bi trebali skratiti putovanja između država, rasteretiti ceste i preusmjeriti dio teretnog prometa s kamiona na vlakove.
U pozadini je širi plan Europske komisije da se razvije brža, pouzdanija i klimatski prihvatljivija željeznička mreža, s primjerima poput putovanja Berlin–Kopenhagen za četiri sata do 2030. i Sofija–Atena za šest sati do 2035. godine.
Alpe više nisu prepreka nego gradilište
Najveći dio europske tunelske revolucije odvija se ispod Alpa, gdje se grade ili moderniziraju pravci koji povezuju industrijski sjever Europe s Italijom i Jadranom. Ključni projekt je bazni tunel Brenner između Austrije i Italije. Prema službenim podacima tvrtke BBT SE, sam tunel dug je 55 kilometara, a zajedno s postojećim tunelom u dolini Inna činit će podzemnu željezničku vezu dugu 64 kilometra, što bi ga trebalo učiniti najduljom podzemnom željezničkom vezom na svijetu.
Sličnu ulogu na zapadnom alpskom pravcu ima projekt Lyon–Torino. Njegov prekogranični dio dug je 65 kilometara, a središnji objekt je bazni tunel Mont Cenis dug 57.5 kilometara. Projekt je zamišljen i za putnički i za teretni promet, s ciljem da se dio robe koja danas prelazi Alpe cestom prebaci na željeznicu.
No, to nije sve…
Austrija istodobno dovršava i važne dijelove svoje južne željezničke osi. Bazni tunel Semmering, koji bi od 2030. trebao povezati Gloggnitz u Donjoj Austriji s Mürzzuschlagom u Štajerskoj, skratit će putovanje između Beča i Graza na manje od dva sata te ojačati Baltičko-jadranski koridor. ÖBB navodi i da će nova veza olakšati teretni promet jer će kroz tunel moći prolaziti i teški vlakovi s jednom lokomotivom.
No megaprojekti ne donose samo brže vlakove. Donose i velike rizike: kašnjenja, rast troškova i ovisnost o pristupnim prugama bez kojih ni najskuplji tunel ne može ostvariti puni učinak. Europski revizorski sud u izvješću iz 2026. upozorio je da je rok za dovršetak osnovne TEN-T mreže do 2030. ozbiljno ugrožen zbog kašnjenja, rasta troškova i slabe koordinacije među državama članicama.
Ispod Baltika nastaje nova veza prema Skandinaviji
Tunelska utrka ne odvija se samo u planinama. Ispod Fehmarnbelta, morskog prolaza između Danske i Njemačke, gradi se najdulji uronjeni cestovno-željeznički tunel na svijetu. Projekt Fehmarnbelt trebao bi ukloniti prometno usko grlo između Skandinavije i srednje Europe, a po dovršetku će se između Rødbyhavna i Puttgardena putovati sedam minuta vlakom i deset minuta automobilom.
Službeni investitor, Sund & Bælt, u svibnju 2026. objavio je da se radi na izmijenjenom planu prema kojem bi se tunel otvorio u dvije faze: prvo za cestovni promet, a željeznička veza kasnije, nakon dovršetka potrebne infrastrukture na njemačkoj strani. Razlozi su kašnjenja u njemačkim kopnenim priključcima, složeni postupci odobrenja te tehnički izazovi pri uranjanju tunelskih elemenata na danskoj strani.
Zajednički nazivnik svih tih projekata je pokušaj da se europska željeznica pretvori u stvarnu alternativu kratkim letovima i cestovnom prijevozu. Tuneli mogu skratiti rute, povećati kapacitet i smanjiti zastoje, ali sami po sebi nisu dovoljni. Njihov uspjeh ovisit će o tome hoće li države na vrijeme dovršiti pristupne pruge, uskladiti vozne redove, pojednostaviti prekogranične karte i omogućiti da nova infrastruktura bude doista iskorištena. Bez toga bi europski megatuneli mogli ostati impresivna građevinska postignuća s manjim prometnim učinkom od očekivanog.
