Nevjerojatan građevinski rekord: kineska zgrada od 10 katova niknula za samo 28 sati!

VJEROVALI ILI NE, KINEZI SU IZGRADILI ZGRADU OD 10 KATOVA ZA SAMO 18 SATI: Kineska građevinska tvrtka podigla stambenu zgradu od deset katova u svega 28 sati – od prvog modula do useljivog kostura objekta! Evo kako je to moguće…

U vremenu kada se svijet suočava s kroničnim manjkom stanova, rastom cijena nekretnina i pritiskom na održivost, iz Kine stiže prizor koji izgleda kao najava neke nove, brže i razumnije građevinske ere. Ondje je građevinska tvrtka podigla stambenu zgradu od deset katova u svega 28 sati – od prvog modula do useljivog kostura objekta.

Umjesto da se svaki element izrađuje na licu mjesta, radnici su na gradilište dovozili gotove, tvornički izrađene module te ih slagali poput kocaka. Rezultat: munjevita gradnja uz manje otpada, manji rizik i znatne uštede energije i troškova.

Ovaj podvig ne izaziva divljenje samo zbog brojke na štoperici. On je, prije svega, demonstracija koncepta koji posljednjih godina ubrzano sazrijeva – modularne gradnje. Riječ je o pristupu koji iz temelja preispituje kako planiramo, projektiramo i podižemo zgrade, nudeći odgovor na pitanje: može li se kvalitetno graditi brže, čišće i pametnije?

Kako je to izvedeno?

Ključ je u prefabriciranim, odnosno tvornički izrađenim modulima. U kontroliranim uvjetima radionica i hala, majstori i strojevi sastavljaju čelične ili kompozitne „kutije“ s već ugrađenim instalacijama, izolacijom, prozorima, pa čak i osnovnim komadima namještaja. Takvi se moduli testiraju, pakiraju i otpremaju na gradilište tek kada su spremni za montažu.

Na lokaciji sve izgleda poput koreografiranog plesa: dizalice pažljivo spuštaju module na pripremljene temelje, a ekipe tehničara ih spajaju u jedinstvenu konstrukciju. Preciznost je iznimno važna – svaki modul mora „sjesti“ u milimetar, kako bi se bez muke povezale instalacije, osigurala statika i zapečatile dilatacije. Zbog toga se projektiranje odvija digitalno, uz BIM (informacijsko modeliranje zgrada) i druge alate koji omogućuju da svaki vijak bude na pravome mjestu još prije nego što je gradilište ograđeno.

U uštedi vremena presudnu ulogu imaju paralelni procesi: dok se na terenu izvode temelji i infrastruktura, u tvornici već napreduje izrada katova. Tako se tradicionalno linearna gradnja pretvara u sinkroniziranu „traku“ – nalik modernoj proizvodnji automobila – u kojoj se faze preklapaju, a uska grla otklanjaju planiranjem.

Zašto je modularna gradnja važna?

Brzina je očita prednost. No modularna gradnja nosi i druge koristi koje mijenjaju računicu investitorima, gradovima i budućim stanarima. Prije svega, rad u kontroliranim uvjetima smanjuje rizike: manje je improvizacije, manje rada na visini i na otvorenom, pa je i sigurnost veća. Budući da se većina rezanja, piljenja i zavarivanja obavlja u zatvorenim halama, količina građevinskog otpada na lokaciji osjetno je manja. To je dobra vijest i za okoliš i za susjede, jer se smanjuje buka, prašina i promet kamiona.

Učinkovitija proizvodnja znači i veću energetsku disciplinu

Materijali se nabavljaju i koriste racionalnije, a gubici smanjuju. Time je i ugljični otisak manji, pogotovo kad se moduli projektiraju s naglaskom na energetsku učinkovitost – od kvalitetne toplinske ovojnice do ugradnje obnovljivih izvora energije. U konačnici, modularna gradnja može donijeti niže troškove održavanja zgrade kroz cijeli životni vijek.

Ekonomija vremena i materijala prelijeva se na cijenu

Ako se zgrada može sigurno podići u danima, a ne mjesecima, investitori brže dolaze do najma ili prodaje, što oslobađa kapital i potiče daljnje projekte. U kontekstu stambene krize – od velikih azijskih metropola do europskih gradova – to bi moglo značiti više stanova u kraćem roku, bez kompromisa na kvaliteti.

Što to znači za budućnost stanovanja?

Uspjeh gradnje 10-katnice za 28 sati nije samo pokazna vježba vještine; to je nacrt budućnosti u kojoj gradovi reagiraju brže i elastičnije. Zamislimo scenarije nakon potresa ili poplave: modularni objekti mogli bi osigurati pristojan smještaj u rekordnom roku, s mogućnošću kasnijeg preseljenja ili nadogradnje. Isto vrijedi i za rast studentskih kampusa, domove za starije ili medicinsku infrastrukturu – gdje je vrijeme do upotrebe jednako važno kao i sama kvaliteta prostora.

Modularnost nije sinonim za monotoniju

Danas se moduli mogu kombinirati u raznolike tlocrte, visine i pročelja. Arhitekti kroz seriju „lego“ elemenata oblikuju razigrane volumene, logične rasporede prostorija i ugodne zajedničke prostore. Pametne instalacije, senzori i sustavi upravljanja energijom mogu se integrirati već u tvornici, pa zgrada od prvog dana „zna“ štedjeti struju, pratiti potrošnju vode i olakšati upravljanje održavanjem.

Naravno, pred modularnom gradnjom stoje i izazovi

Regulativa često kaska za tehnologijom, a postoje i predrasude da je „prefab“ manje trajan ili manje vrijedan od „klasičnog“. To naprosto ne mora biti točno: suvremeni moduli zadovoljavaju stroge standarde čvrstoće i otpornosti, a trajnost im ne ovisi o romantičnoj slici zidanja cigle po cigle, nego o kvaliteti projektiranja i kontrole proizvodnje. Veći logistički zahtjevi – od transporta do koordinacije – rješivi su uz dobar plan i infrastrukturu.

Za građane je možda najvažnije da modularna gradnja otvara prostor pristupačnijem stanovanju bez spuštanja ljestvice kvalitete života. Više svjetla, bolja izolacija, zdravi materijali i fleksibilni tlocrti nisu privilegija, nego standard koji se može serijski ostvariti. Ako k tome dodamo urbane politike koje potiču mješovitu namjenu, zelene krovove, pješačke zone i javni prijevoz, dobivamo gradove koji rastu brzo – ali i promišljeno.

Kineska desetokatnica podignuta za manje od dan i pol zbog svega navedenog je više od vijesti iz rubrike „vjerovali ili ne“

Ona je podsjetnik da građevinski sektor, jedan od najvećih potrošača resursa, može ući u doba industrijske preciznosti i digitalne koordinacije. U igri u kojoj svaka ušteđena minuta znači i manji trošak, a svaka ušteđena tona otpada znači i čišći zrak, modularna gradnja nudi rijedak spoj učinkovitosti i odgovornosti.

Hoće li takva rješenja postati nova norma ovisit će o spremnosti investitora i gradova da prihvate drukčije procese, ali i o sposobnosti da se javnosti pokaže kako brzina ne mora biti neprijatelj kvalitete. Za sada, impresivni tempo iz Kine pokazuje da je barijera više mentalna nego tehnička. Ako smo navikli čekati zgrade mjesecima i godinama, možda je vrijeme da prihvatimo da se dobro osmišljeni domovi mogu – i trebaju – stvarati brže.

U konačnici, modularna gradnja nije čarobni štapić, ali jest konkretan alat koji stvara dodanu vrijednost: skraćuje rokove, smanjuje rizike, rasterećuje okoliš i daje arhitekturi novu slobodu. A kad se sve zbroji, ključna rečenica zvuči jednostavno: ako se može izgraditi deset katova u 28 sati, što sve još možemo sklopiti kada spojimo znanje, plan i hrabrost da radimo drukčije?