Slavko Krajcar za LIDER: Energetika 4.0 – zeleni put prema Industriji 4.0

Slavko Krajcar za LIDER: Energetika 4.0 – zeleni put prema Industriji 4.0

U prošlosti su postojale tri faze razvoja elektroenergetskog sustava. Prva, “čini da radi” (kraj 19. stoljeća i početak 20.), druga, „učini ga velikim i pristupačnim“ (do devedesetih godina 20. stoljeća) i treća, „pouzdan i ekonomski konkurentan„ (devedesete prošlog stoljeća i početak 21. stoljeća), donosi lider.media

Energetska tranzicija se nastavlja prema četvrtoj fazi „održiv i ekološko prihvatljiv elektroenergetski sustav“. Zbog svoje složene arhitekture, novih poslovnih procesa, nove uloge potrošača i velike isprepletenosti s informacijskim sustavom tu fazu razvoja elektroenergetskog sustava naziva se i „Energy 4.0“ faza.

Elektroenergetski je sustav usred velike transformacije (tranzicije). Općenito postoje tri trenda koja definiraju disrupciju u elektroenergetskom sustavu. Prvi, elektrifikacija, npr. prometa i grijanja; drugi, decentralizacija, potaknuta značajnim smanjenjem troškova raspodijeljenih energetskih resursa poput skladištenja, raspodijeljene proizvodnje, odgovora na potražnju i energetske učinkovitosti; i treće, digitalizacija, napredno mjerenje, napredni senzori, automatizacija i druge digitalne mrežne tehnologije, Internet stvari i sl. Elektrifikacija je presudna za dugoročne ciljeve smanjenja ugljičnog otiska, decentralizacija čini kupce aktivnim elementima sustava i zahtijeva značajnu koordinaciju, a digitalizacija podržava oba trenda omogućujući upravljanje, optimizaciju potrošnje i proizvodnje u stvarnom vremenu i interakciju s kupcima.

Znamo da su u proteklom desetljeću milijuni potrošača postali protrošači (engl. prosumers), proizvodeći i dijeleći glazbu, videozapise, vijesti i znanje, stvarajući jednu sasvim novu ekonomiju tzv. ekonomiju dijeljenja. Slične se pojave sada počinju zbivati i s električnom energijom. Ekonomija dijeljenja, zbog zanemarivih graničnih troškova proizvodnje iz obnovljivih izvora energije (npr. vjetar, sunce i geotermalna), postaje i ovdje stvarnost. Ta „nova“ ekonomija postat će snažna poluga budućih društvenih odnosa i okosnica razvoja.

Elektroenergetski će sustav biti okosnica energijskih potreba u budućnosti. Optimizacija će uzeti u obzir sve nositelje energije kako bi se postigao održiv cilj. Aktivnost kupca, poput napajanja električnih vozila, pohrana energije i odgovor na potražnju, bit će dio procesa optimizacije i upravljanja, ali i ekonomske koristi protrošača samoga.

Razina usvajanja ovih tehnologija slijedit će tipičnu S krivulju, viđenu kod tehnologija kao što su telefon, televizori, računala, pametni telefoni, Internet i sl. Uspjeh u oblikovanju transformacije, na najbolji način za društvo i sustav, ovisit će o mnogobrojnim faktorima koji se mogu postaviti u četiri glavne dimenzije: regulacija, infrastruktura, poslovni modeli i aktivnost potrošača. Javni i privatni sektor morat će ravnomjerno doprinijeti uspješnom ubrzavanju usvajanja ovih tehnologija, jer to niti jedna strana ne može učiniti sama.

Jedan od novodefiniranih putova prema energetskoj tranziciji jest i novi dogovor na razini Europske unije, tzv. EU Green Deal. EU Green Deal zelena je i uključiva tranzicija gospodarstva EU kako bi se povećala dobrobit za građane danas, a budućim generacijama ostavio zdravi planet. Europski zeleni dogovor je nova strategija svekolikog rasta koja smanjuje emisije stakleničkih plinova i drugih okolišnih utjecaja, a pritom otvara nova radna mjesta. Europa bez ugljičnog otiska (klimatski neutralna Europa) u 2050. godini i zaštita naših prirodnih staništa pozitivno treba utjecati na sam Planet, na sve građane, ali i na gospodarstvo kao okosnici društvenog blagostanja. Nitko ne smije biti izostavljen. EU Green deal je zapravo Great Deal i nova nada za našu zdravu budućnost.

Važno je znati da promjene elektroenergetskog sustava, s naglim razvojem tehnologija, novim inovativnim poslovnim modelima i novim regulatornim okvirima, postaju složenije nego ikad prije i da je važno imati dugoročne politike razvoja kako bi „naslijeđeni trošak“ (engl. Stranded Cost) bio u budućnosti što niži.