Što je urbana obnova i što ona donosi gradovima i građanima?

Urbana obnova (engl. urban renewal), revitalizacija, regeneracija i rekonstrukcija vrlo se slično definiraju jer općenito imaju cilj uređenje zapuštenih i ostarjelih prostora gradova. Svi pojmovi uglavnom imaju drukčiji prizvuk, tumačenje i specifičnosti sagledavaju li ih različite struke kao što su urbanisti, arhitekti, sociolozi ili ekonomisti.

Razlika je ponajviše u tome koliko će gradskog prostora i koje socijalne slojeve urbana obnova obuhvatiti, a najčešće se odnose na uređenje i revitalizaciju centralnih dijelova (trgova, ulica i blokova), ali i zgrada od posebne kulturne vrijednosti, ističe se, među ostalim, u radu koji su objavile Anđelina Svirčić Gotovac, Jelena Zlatar Gamberožić i Mirjana Adamović iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

Proces urbane obnove u europskim gradovima od šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća bio je povezan s pomodnim pokretom očuvanja i rekonstrukcije povijesnog nasljeđa, čime se nastojalo gradovima vratiti prijašnji izgled naglašavajući pritom njihove povijesne vrijednosti. Ti su centralni prostori ujedno i najatraktivniji javni prostori gradova. Građani su vezani uz taj prostor na specifičan način budući da on prezentira povijesne i kulturne vrijednosti grada te se tako pokazuje i njegov identitet. Na taj odnos utječu ponajviše akteri koji provode urbanu politiku i donose odluke o obnovi i revitalizaciji tih specifičnih gradskih prostora.

Urbana obnova sastavni je dio urbane politike jednog grada te ovisi o modelima suradnje s različitim akterima, ali i sredstvima koje politika u nju ulaže, pa je i vrlo kompleksna.

Pristup urbanoj preobrazbi obuhvaća:

• temeljnu infrastrukturno-oblikovnu obnovu
• rješavanje društveno-ekonomskih pitanja
• brigu za zaštitu okoliša
• stvaranje održivih urbanih procesa

Programima urbane obnove se nastoji:

• podići kvaliteta života i stanovanja
• povećati infrastrukturna opremljenost susjedstva
• dovesti ili osnažiti rekreacijske, kulturne i socijalne sadržaje

Obnova grada neprekinut je proces njegova uređenja, nije samo sanacija već je i unapređenje i povećanje ukupne vrijednosti izgrađenoga prostora. Svi ti programi i modeli često se ostvaruju samo djelomično, pogotovo na primjerima gradova u tranziciji ili postsocijalističkih gradova kao što je Zagreb. U njemu su se već od 1990-ih, a naročito od 2000-ih, događale izrazito velike promjene najvažnijih gradskih lokacija, koje često nisu kao krajnji cilj imale cilj procese sustavne revitalizacije i obnove, već samo parcijalnu i često privatnu intervenciju u određeni prostor.

Primjeri transformacija grada Zagreba koji se smatraju obnovom (‘obnova’ trgova, visoka poslovna izgradnja, trgovački centri, podzemne garaže itd.) napravljeni su isključivo prema interesima investitora i nose sa sobom razne negativne posljedice:

• opterećenje infrastrukture
• neprofitabilnost za grad
• stvaranje prometnih gužvi
• promjenu vizure i identiteta grada
• smanjenje broja trgovina u gradskom centru
• stvaranje novih potencijalnih brownfieldsa
• stihijsku izgradnju
• loše pozicioniranje novih elemenata i građevina

Više informacija potražite na zgradonacelnik.hr