TAMNA STRANA ZELENE ENERGIJE: pohod na resurse globalnog juga

Naglo rastuća potražnja za baterijama i vjetroturbinama za energetsku tranziciju povećava pritisak na siromašne zemlje bogate resursima. To ugrožava okoliš i prijeti im povratak u kolonijalno doba.

Sustavno crpljenje sirovina iz Afrike, Latinske Amerike, Azije i Bliskog istoka već je nevjerojatno obogatilo razvijeni dio svijeta te uzrokovalo uništavanje okoliša, kršenje ljudskih prava i ostavilo globalni jug na marginama globalne ekonomije, piše Cobus van Staden, direktor China Global South Projecta. U kolumni za Foreign Policy upozorio je da zelena revolucija ima prljavu tajnu – neutaživu glad za resursima iz siromašnijih zemalja.

Europska unija najkasnije do 2035. godine namjerava zabraniti nove automobile i laka gospodarska vozila na benzin i dizel, što će biti još jedan veliki korak u transformaciji autoindustrije. Potražnja za baterijama za električna vozila i skladištenje energije iz obnovljivih izvora već vrtoglavo raste.

Velike sile se bore za svoj, a ne kongoanski prosperitet

Van Staden ističe da trenutno ne postoji način da se proizvede dovoljno litija, nikla, kobalta, mangana, paladija i drugih materijala potrebnih za baterije te da su to neke od najprljavijih tehnologija na svijetu. Štoviše, utrka velikih sila u energetskoj tranziciji prijeti obnavljanjem kolonijalističkih odnosa, ustvrdio je.

Time se bore da osiguraju vlastiti prosperitet, a ne Afrički, piše autor. Ističe primjer Konga koji ima najveće rezerve kobalta na svijetu.

2016. godine, kada je cijena tog metala bila relativno niska, Kina je pokrenula investicijsku ofenzivu. Tvrtke iz najmnogoljudnije zemlje sada kontroliraju 60 posto svjetskih rezervi kobalta i 80 posto prerađivačkih kapaciteta. CATL sam drži trećinu svjetskog tržišta baterija, dodaje autor.

To je pak potaknulo Sjedinjene Države da daju poticaje svojoj industriji baterija i traže svoje mjesto pod suncem Konga, a slični signali stižu i iz Europske unije. Niti jedna strana još nije imala previše uspjeha u toj afričkoj zemlji.

Kina i SAD nemaju tako različit pristup rudarenju u Africi

Neki vide priliku za zapadne tvrtke u obećanju većeg lokalnog razvoja u Kongu kroz potencijalne sporazume. Kineske rudarske tvrtke suočene su s optužbama da su pogoršale ionako niske standarde tamošnjih radnih prava i zaštite okoliša, te kasne s popratnim projektima izgradnje škola, bolnica i druge društvene infrastrukture.

Ali ni zapadnjaci nemaju blistav ugled. Primjerice, uz ime švicarskog diva Glencore veže se niz skandala s kršenjem ljudskih prava i korupcijom. Štoviše, 2018. godine China Molybdenum, Glencore i kanadski Ivanhoe Mines zajednički su se usprotivili povećanju rudarskih renti u Kongu, podsjeća autor.

“Washingtonski diskurs često prikazuje ovo pitanje kao da budući prosperitet Afrike ovisi o tome koje partnere izabere, a Sjedinjene Države se predstavljaju kao ekološki odgovorniji i transparentniji akter otvoren za razvoj. U stvarnosti su Sjedinjene Države i Kina vjerojatno mnogo bliže nego što ta priča sugerira. Obje strane fokusirane su na vađenje sirove rude i, ako je moguće, na domaću preradu. Iako bi mogao staviti više prerađivačkih kapaciteta u Kongo ako ih pritisne – što bi Afrikancima ostavilo veći udio u profitu od ruda – to je daleko od onoga što bi zapravo bilo dovoljno da Afrika napreduje zahvaljujući svom mineralnom bogatstvu,” naglašava Cobus van Staden.

Kako dodati vrijednost svojim rudama

Neke zemlje pokušavaju prekinuti ovaj trend i povećati svoj udio u bogatstvu od energetske tranzicije. Indonezija je tako zabranila izvoz rude nikla 2020., čime je zapravo prisilila ulagače da tamo presele svoje pogone za preradu.

Međutim, postoje prepreke za provedbu takve politike, kao što su nedovoljna obučenost lokalnog stanovništva i slabost logističkih mreža, smatra autor. Spomenuo je i Boliviju koja je na sličan način pokušala povećati vrijednost svojih rezervi litija, ali bez većih rezultata.

Potrebne su lude količine opreme i kablova

Materijali za baterije, rijetki metali pa čak i bakar preuzimaju stratešku ulogu usporedivu s naftom. Ed Conway, urednik ekonomije na Sky Newsu, kaže da je neugodna istina da će proizvodnja tih sirovina zahtijevati više rudarenja, eksploziva i ispiranja rude nego ikad prije.

Borba protiv klimatskih promjena trajat će desetljećima, možda i stoljećima, a to zahtijeva “lude količine” vjetroturbina, solarnih panela, visokonaponskih kabela i kapaciteta za pohranu energije, napisao je. Naime, ti izvori električne energije nemaju toliku gustoću energije kao fosilna goriva, a logika za smanjenje emisije stakleničkih plinova je da sve treba biti elektrificirano, kaže Conway.

Za jedan megavat snage vjetroturbine potrebno je 15 tona bakra

Konzultantska tvrtka Wood Mackenzie izračunala je da je za jedan megavat snage vjetra potrebno 15 tona bakra! Dvije trećine otpada na prijenos i kabele u elektrodistribuciji i trafostanicama. Banka Goldman Sachs računa na povećanje potražnje za crvenim metalom za četiri do devet puta u narednim desetljećima.

Daleko najveće svjetske rezerve bakra i litija nalaze se u Čileu. Vlada novog ljevičarskog predsjednika Gabriela Borica nedavno je zatvorila talionicu bakra u Ventanasu, nakon što su lokalni stanovnici optužili državu da je viktimizira zbog zagađenja.

Vlasti sada rade na izmjeni ustava. Prvotno je predloženo da se neke rudarske tehnologije potpuno zabrane. Konačni nacrt je manje radikalan, ali uključuje značajna ograničenja.

Izvor: balkangreenenergynews.com