Vjetroelektrane na moru: Neočekivani morski “rezervati” koji čuvaju prirodu i proizvode energiju

NEOČEKIVANA POZITIVNA ULOGA VJETROELEKTRANA NA MORU: Nova istraživanja otkrivaju da vjetroparkovi na otvorenom moru, osim što proizvode čistu energiju, nenamjerno postaju utočišta za morski život, jer ograničavaju najštetnije metode ribarenja

Vjetroelektrane na moru često se percipiraju isključivo kroz prizmu zelene tranzicije i borbe protiv klimatskih promjena. Međutim, istraživanje koje je vodilo Sveučilište u Exeteru u Engleskoj pokazuje da one imaju još jednu, do sada zanemarenu ulogu – one funkcioniraju kao svojevrsni “de facto morski rezervati”.

Analiza ribolovnih aktivnosti oko čak 34 europska offshore vjetroparka, provedena tijekom osam godina, pokazala je da se u tim područjima značajno smanjuje intenzitet ribolova, osobito kad je riječ o najštetnijem obliku – koćarenju.

Koautor studije, dr. Benjamin Fitkov-Norris, naglasio je da je riječ o dvostrukoj koristi: „Naši rezultati pokazuju da vjetroelektrane osim što proizvode održivu energiju, istodobno smanjuju jedan od najvećih pritisaka na morski ekosustav – prelov i razaranje morskog dna.“

Kako vjetroparkovi mijenjaju ribarenje?

Offshore vjetroelektrane podižu impozantne strukture na morskom horizontu, no ta infrastruktura utječe i na ribarsku praksu. Brodovi koji se bave koćarenjem – metodom u kojoj se teške mreže vuku po morskom dnu i pritom uništavaju osjetljive ekosustave – jednostavno ne mogu sigurno manevrirati između postrojenja i kabela.

To automatski ograničava prisutnost ribarskih flota u blizini vjetroparkova, što ne proizlazi iz zakonske zabrane, već iz fizičke nepraktičnosti i rizika. Na taj način, podmorski svijet dobiva vremenski prostor za oporavak, a ribe, školjkaši i druge vrste ponovno koloniziraju oslabljena staništa.

Ekološki bonus uz proizvodnju čiste energije

Ono što je u početku bila tek nuspojava energetske tranzicije sada sve više izgleda kao novi oblik očuvanja prirode. Vjetroparkovi su, slikovito rečeno, “dvostruki branitelji” – štite atmosferu smanjujući emisije stakleničkih plinova, a paralelno štite more ograničavajući destruktivni ribolov.

Ova spoznaja mogla bi imati dalekosežne posljedice za planiranje energetskih i okolišnih politika. Naime, dok je tradicionalno uspostavljanje zaštićenih morskih područja dugotrajan i često politički zahtjevan proces, vjetroelektrane u moru već sada ostvaruju slične učinke – premda posredno i nenamjerno.

Hrvatska perspektiva: prilika na Jadranu?

Ova otkrića posebno su relevantna za zemlje poput Hrvatske, koja raspolaže golemim potencijalom za razvoj vjetroelektrana na Jadranu. Dosadašnje rasprave o njihovoj izgradnji uglavnom su se fokusirale na vizualni utjecaj, turizam i pomorski promet, dok se aspekt zaštite morskih staništa rijetko spominjao.

Ako bi se iskustva europskih zemalja prenijela na istočni Jadran, moglo bi se dogoditi da offshore vjetroparkovi pozitivno djeluju i na prelovljene riblje populacije u našem moru. U kombinaciji s obrazovanim ribarstvom i jasnijim zakonodavnim okvirom, Jadran bi mogao istodobno postati izvor čiste energije i sigurnije utočište za morski život.

Kritike i otvorena pitanja

Naravno, ideja da vjetroelektrane postaju “slučajni rezervati” ne prolazi bez dvojbi. Neki znanstvenici upozoravaju da njihova gradnja i održavanje može utjecati na migracijske rute ptica, kao i na bioraznolikost zbog buke i vibracija pri radu turbina.

Ribari izražavaju zabrinutost da bi širenje offshore energetskih postrojenja moglo dodatno ograničiti njihova ribolovna područja. Ipak, činjenica da su upravo najštetnije metode ribarenja one koje se najviše smanjuju u zonama vjetroparkova, otvara prostor za kompromis i nove modele održivog ribarstva.

Pobjeda na oba fronta

Istraživanje Sveučilišta u Exeteru naglašava ono što bi se moglo nazvati “win-win rješenjem” – infrastruktura usmjerena na borbu protiv klimatskih promjena istodobno doprinosi očuvanju morskih ekosustava.

Premda offshore vjetroelektrane neće i ne mogu zamijeniti klasične morske nacionalne parkove i rezervate, njihov dosadašnji učinak sugerira da u svijetu klimatskih izazova i rastuće potražnje za hranom svaka sinergija prirode i tehnologije postaje dragocjena.

U trenutku kad se globalna borba protiv klimatskih promjena ubrzava, a potreba za održivim ribarstvom postaje sve važnija, čini se da su ovi morski energetski divovi neočekivano postali i saveznici oceana.