Zračna luka Kansai bori se da ostane iznad mora

PRIČA O JAPANSKOM AERODROMU KOJI TONE: Stručnjaci su procjenjivali da će se u prvih pedeset godina od početka gradnje aerodroma tlo spustiti za otprilike osam metara, nakon čega bi se proces trebao stabilizirati. No, stvarnost je nadmašila te proračune… Što sada?!

Kansai International Airport (KIX), smješten na umjetnom otoku u zaljevu Osaka, otvoren je 1994. godine kao jedno od najambicioznijih inženjerskih postignuća u Japanu i svijetu. Građen je kako bi rasteretio tokijski Narita aerodrom i postao ulazna točka za milijune putnika u središnjem dijelu Japana. Projekt je u to vrijeme smatran čudom građevinarstva – konstruiran na gigantskim nasipima, s cjevovodima za drenažu vode i snažnim obalnim zaštitama. No, danas se taj ponos japanskog inženjeringa suočava s neočekivanim izazovom: aerodrom tone u more.

U početku je to bilo predviđeno i smatrano kontroliranim procesom. Međutim, potonuće je ubrzano, a kombinacija podzemne nestabilnosti i klimatskih promjena dovodi u pitanje budućnost cijelog kompleksa. Pitanje koje se nameće nije više samo koliko će Kansai još dugo služiti putnicima, već i što njegova sudbina govori o budućnosti infrastrukture na nestabilnim obalama i otocima diljem svijeta.

Zašto aerodrom tone brže od očekivanog?

Graditelji Kansai aerodroma bili su svjesni da tlo na kojem se gradi ima ograničenu nosivost. Podloga ispod umjetnog otoka sastoji se od slojeva meke aluvijalne gline, iznimno sklone sabijanju pod težinom. Kako se masa nasipa i infrastrukture postupno slagala na toj podlozi, glina je ispuštala vodu i sabijala se, uzrokujući spuštanje cijele površine. Stručnjaci su procjenjivali da će se u prvih pedeset godina od početka gradnje tlo spustiti za otprilike osam metara, nakon čega bi se proces trebao stabilizirati.

No, stvarnost je nadmašila te proračune. Već sada, nakon tridesetak godina, pojedini dijelovi aerodroma potonuli su više od jedanaest metara, a u nekim mjerenjima spominje se i trinaest. To znači da se aerodrom spušta brže i dublje nego što su inženjeri očekivali, a samim time raste i rizik da će more prije ili kasnije preuzeti nadzor nad umjetnim otokom.

Klimatske promjene kao dodatna prijetnja

Problem potonuća ne dolazi sam. Dok se tlo spušta iznutra, izvana prijeti more koje zbog klimatskih promjena nezaustavljivo raste. Prognoze o globalnom porastu razine mora govore da će mnogi obalni gradovi i otoci biti izloženi ozbiljnim opasnostima, a Kansai je među najranjivijima jer je već sada u nadmetanju s prirodnim silama.

Opasnost se dramatično pokazala 2018. godine kada je tajfun Jebi pogodio Japan. Oluja je izazvala preplavljivanje zaštitnih zidova i poplavu dijelova aerodroma, dok je most koji ga povezuje s kopnom bio teško oštećen. Tada je cijeli kompleks bio praktično odsječen od svijeta. Taj događaj bio je upozorenje koliko je ova infrastruktura ranjiva na kombinaciju potonuća tla, porasta razine mora i ekstremnih vremenskih pojava koje postaju sve češće.

Borba s prirodom – mjere spašavanja aerodroma

Kako bi osigurali nastavak rada, japanske vlasti i inženjeri poduzeli su niz mjera. Podignuti su i pojačani zaštitni zidovi koji okružuju aerodrom, ugrađeni su vertikalni drenažni kanali s pijeskom koji ubrzavaju ispuštanje vode iz gline i stabiliziraju tlo, a piste i terminali su projektirani tako da se mogu prilagođavati novim visinskim razlikama. Ugrađeni su podesivi piloni koji omogućuju izravnavanje zgrada i smanjuju rizik od strukturnih oštećenja.

Osim fizičkih intervencija, provodi se i stalni nadzor. Na stotinama točaka na otoku mjeri se stopa spuštanja tla, izrađuju se računalne simulacije različitih klimatskih scenarija i redovito planiraju nove prilagodbe. Aerodrom je tako postao laboratorij u kojem se testiraju i primjenjuju metode za borbu protiv prirodnih procesa koji prijete cijelom čovječanstvu.

Koliko košta ostati iznad mora?

Održavanje Kansai aerodroma nije samo tehnički, nego i financijski izazov. Dosad su uložene stotine milijuna dolara u jačanje zaštitnih zidova, prilagodbu infrastrukture i praćenje stanja. Ti troškovi neće stati, jer će svako novo desetljeće zahtijevati dodatne radove kako bi aerodrom ostao siguran i funkcionalan.

U vremenu kada se mnoge zemlje bore s posljedicama klimatskih promjena i kada javni proračuni imaju ograničene resurse, postavlja se pitanje isplativosti dugoročnog održavanja ovakvog megaprojekta. S druge strane, odustajanje od Kansai aerodroma značilo bi gubitak strateški važnog čvorišta za Japan, što se čini nezamislivim u bliskoj budućnosti.

Pouke koje svijet može naučiti

Sudbina Kansai aerodroma nosi univerzalne poruke. Prije svega, veliki infrastrukturni projekti moraju se planirati uzimajući u obzir klimatske promjene i ekstremne scenarije. Puko oslanjanje na statične proračune pokazalo se nedovoljno u slučaju Kansai aerodroma. Nadalje, fleksibilna i prilagodljiva infrastruktura postaje imperativ – zgrade i sustavi moraju imati mogućnost stalnog prilagođavanja novim uvjetima.

Ovaj primjer također podsjeća na važnost stalnog nadzora i intervencija. Ne postoji „gotovo” rješenje kada se radi o infrastrukturi izloženoj prirodnim rizicima, već samo kontinuirani proces održavanja i prilagodbe. Na kraju, slučaj Kansai pokazuje i da bez političke i financijske predanosti ovakvi projekti ne mogu opstati.

Ogledalo budućnosti

Kansai International Airport je svojevrsna metafora našeg vremena. S jedne strane predstavlja pobjedu ljudskog uma i sposobnosti da se oblikuje priroda, a s druge podsjeća na granice te moći kada se suoči s upornim i nezaustavljivim procesima. Aerodrom i dalje funkcionira, služi milijunima putnika i ostaje ponos japanskog tehnološkog znanja, ali njegova budućnost ovisi o stalnoj borbi s morem i klimatskim promjenama.

Pitanje je samo: koliko dugo će uspjeti ostati iznad razine mora? Odgovor na to pitanje ne tiče se samo Japana. On je ogledalo koje pokazuje izazove svih obalnih i otočnih zajednica svijeta u stoljeću koje dolazi.