30×30: Svijet je bliže zaštiti planeta nego ikad, ali ocean ostaje velika nepoznanica

Cilj da do 2030. godine zaštitimo i očuvamo 30 posto planeta nije nedostižna ambicija, ali vrijeme istječe. Nova globalna procjena pokazuje da kopno napreduje, dok oceani zaostaju. Što države odmah moraju učiniti kako bi obećanje pretvorile u stvarnu zaštitu naše prirode do isteka roka 2030. godine?

Kopno napreduje, ali cilj još nije ostvaren

Četiri godine prije isteka roka za ostvarenje globalnog cilja „30×30“ stižu ohrabrujuće, ali i upozoravajuće vijesti. Prema novoj Globalnoj procjeni 30×30 za 2026. godinu, oko 20 posto svjetskog kopna i kopnenih voda trenutačno je označeno kao zaštićeno ili očuvano. Ako države u cijelosti ispune već preuzete i brojčano iskazane obveze, taj bi se udio do 2030. mogao povećati na približno 27 posto.

To znači da je globalni cilj još uvijek dohvatljiv, ali da dosadašnji tempo nije dovoljan. Autori procjene upozoravaju kako samo proglašavanje novih područja neće biti dovoljno. Zaštita mora biti učinkovita, područja trebaju biti pravilno odabrana, a upravljanje njima mora donijeti stvarne rezultate za prirodu.

Cilj 30×30 dogovoren je 2022. u okviru Kunmingško-montrealskog globalnog okvira za bioraznolikost. Njime su se države obvezale da će do 2030. učinkovito očuvati i upravljati s najmanje 30 posto kopnenih i slatkovodnih područja te najmanje 30 posto obalnih i morskih područja. Posebna se pozornost pritom treba posvetiti područjima važnima za bioraznolikost, povezivanju zaštićenih područja te pravima autohtonih naroda i lokalnih zajednica.

Koliko je riječ o velikom izazovu pokazuje i izvješće Protected Planet 2024.. Prema tadašnjim službenim podacima, zaštićena i očuvana područja obuhvaćala su 17,6 posto kopna i kopnenih voda te 8,4 posto mora i obalnih područja. U međuvremenu je pokrivenost porasla, a podaci za lipanj 2026. pokazuju 18,4 posto očuvanih kopnenih područja i 10 posto očuvanog mora.

Najveća praznina nalazi se ispod površine mora

Upravo je ocean najveći problem u utrci prema 30×30. Prema Izvješću o praznini u zaštiti oceana za 2026., oko 10 posto svjetskog oceana trenutačno je označeno kao zaštićeno ili očuvano, dok je samo oko 3,5 posto ocijenjeno kao područje s učinkovitim režimom zaštite.

Razlika između tih dviju brojki posebno je važna. Područje može imati status zaštićenog područja, a da istodobno ne postoje dovoljno snažne mjere kojima se ograničavaju aktivnosti štetne za morski ekosustav. Drugim riječima, broj na karti nije isto što i stvarna zaštita na terenu ili u moru.

Problem je još izraženiji izvan nacionalnih granica. Velik dio oceana nalazi se u međunarodnim vodama, gdje je upravljanje složenije i zahtijeva suradnju više država. Zbog toga zaštita oceana ne ovisi samo o proglašavanju novih morskih područja, nego i o međunarodnim sporazumima, nadzoru, financiranju i sposobnosti država da provedu dogovorene mjere.

Nova procjena upozorava i na novac. Za ostvarenje cilja 30×30 procjenjuje se da je potrebno između 100 i 180 milijardi američkih dolara godišnje, dok se trenutačno troši oko 24 milijarde. Za sam ocean godišnje bi trebalo izdvajati približno 16 milijardi dolara, a sadašnja ulaganja procjenjuju se na samo oko 1,8 milijardi dolara.

Hrvatska već ima važnu ulogu u toj priči

Tema nije udaljena od Hrvatske. Prema podacima hrvatskog Ministarstva gospodarstva, ekološka mreža Natura 2000 obuhvaća 36,8 posto hrvatskog kopnenog teritorija i 9,3 posto mora pod nacionalnom jurisdikcijom. Ti se podaci odnose na ekološku mrežu, koja nije isto što i ukupna površina formalno zaštićenih područja, pa ih treba tumačiti u odgovarajućem kontekstu.

Za Jadran je cilj ambiciozniji. Hrvatska je se 2024. javno obvezala zaštititi 30 posto Jadrana pod nacionalnom jurisdikcijom do 2030. godine. Ministarstvo je tada navelo da je oko 9,4 posto mora bilo obuhvaćeno nacionalno zaštićenim područjima i ekološkom mrežom, odnosno 12,6 posto kada se uključi Jabučka kotlina. Istodobno je samo 0,39 posto mora bilo pod režimom stroge zaštite.

Globalna utrka prema 30×30 zato nije samo pitanje postotaka. Ključno će biti gdje se nova područja uspostavljaju, kako se njima upravlja i imaju li zaštitne mjere stvaran učinak. Najnovija procjena pokazuje da je velik dio puta već prijeđen, osobito na kopnu, ali i da se preostali koraci moraju napraviti znatno brže.

Do 2030. ostale su još samo četiri godine. Za države to znači da vrijeme za nove strategije i opća obećanja postupno ustupa mjesto vremenu za provedbu, financiranje i mjerljive rezultate. Hoće li 30×30 ostati međunarodno obećanje ili postati stvarna promjena na karti planeta, ovisit će upravo o tome koliko će brzo ta obećanja biti pretvorena u učinkovitu zaštitu prirode.